Reumatoidni artritis sustavna je reumatska bolest koja spada u skupinu upalnih reumatskih bolesti. Lijeĉenje moţe biti farmakološko i nefarmakološko. Kod farmakološkog lijeĉenja se pomoću raznih lijekova utjeĉe na smanjenje progresije bolesti te nastanka ozbiljnih oštećenja. Nefarmakološko lijeĉenje sastoji se od fizioterapije i operacijskog lijeĉenje. Fizioterapija i fizioterapijski postupci imaju vaţnu ulogu u lijeĉenju reumatoidnog artritisa s ciljem smanjenja boli, sprjeĉavanja progresije deformacija, odrţavanja opsega pokreta, mišićne snage i kardiorespiratorne izdrţljivost te u konaĉnici poboljšanju kvalitete ţivota. Zbog toga je cilj ovog rada predstaviti smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse u fizioterapiji osoba s reumatoidnim artritisom kao bi se na što bolji i kvalitetniji naĉin provodili fizioterapijski postupci. Ove smjernice obuhvaćaju cijeli fizioterapijski proces, dakle od procijene pa do intervencije. Što se tiĉe fizioterapijske procijene vrlo je bitno da se bazira na meĊunarodnoj klasifikaciji funkcioniranja, nesposobnosti i zdravlja i reumatske bolesti (ICF). Kod subjektivne procijene potrebno je postaviti relevantna pitanja kojima će fizioterapeut dobiti najbitnije informacije o pacijentovom stanju. TakoĊer, potrebno je prilagoditi pitanja razini komunikacije pacijenta. U objektivnom pregledu, opservacijom, palpacijom te funkcionalnim pregledom takoĊer je potrebno kroz sastavnice ICF-a pregledati sve relevantne toĉke, kako u mirovanju tako i u aktivnosti. Kao potpora procjeni potrebno je primjenjivati i standardizirane testove i mjerenja poput NRS za umor, NPRS, 6MWT, HAQindeks, BORG RPE skala 6-20, HHD i dr. Nakon provedene procijene dobivene podatci se analiziraju te se postavljaju ciljevi i intervencija terapije. Fizioterapeut bi trebao prema uĉinjenoj procjeni pacijente klasificirati u 3 profila lijeĉenja prema kojima bi provodio intervenciju. Intervencija mora obuhvaćati edukaciju, terapijske vjeţbe, krioterapiju, hidroterapiju, mobilizaciju te primjenu ortoza. Zbog manjeg broja dokaza o njihovoj uĉinkovitosti primjena elektroterapijskih procedura (TENS), lasera i ultrazvuka nije preporuĉljiva osim ako ne postoji neko drugo alternativno rješenje, ako je pacijent suglasan primjenom procedure te ukoliko je odobrena od zdravstvenih struĉnjaka.