Uvod: Traumatska ozljeda mozga je tjelesna ozljeda moţdanog tkiva koja privremeno ili trajno oštećuje moţdanu funkciju. Dijeli se na otvorene i zatvorene te primarne i sekundarne ozljede, pri ĉemu je vrlo vaţno pratiti stanje svijesti uz pomoć Glasgow koma skale. Medicinske sestre provode specifiĉne intervencije u skrbi za pacijente s traumatskom ozljedom mozga kroz cijeli proces lijeĉenja, zahtijevajući specifiĉna znanja i vještine. Istraţivanje pokazuje kako radno iskustvo, kontinuirana edukacija i dostupnost resursa utjeĉu na kvalitetu skrbi. Cilj: Opisati stavove medicinskih sestara o kvaliteti skrbi za pacijente s traumatskom ozljedom mozga. Objasniti utjecaj vaţnosti kontinuirane edukacije, radnoga iskustva i dostupnosti resursa na djelotvornost skrbi za pacijente s traumatskom ozljedom mozga. Metode: U istraţivanju je sudjelovalo 26 medicinskih sestara i tehniĉara zaposlenih na Klinici za Neurokirurgiju, KBC-a Sestre milosrdnice. U istraţivanju je korištena anketa Skrb za pacijente s traumatskom ozljedom mozga: istraživanje percepcije medicinskih sestara, u kojoj su ispitanici uz opće podatke ocjenjivali vlastite stavove koji utjeĉu na djelotvornost skrbi za pacijente s traumatskom ozljedom mozga. Odgovori na anketna pitanja su analizirani i interpretirani pomoću zaokretnih tablica iz programa MS Excela, dok su hipoteze testirane regresijskom analizom. Rezultati: Većinu ispitanika, njih 21 ĉinile su medicinske sestre mlaĊe od 34 godine s razliĉitim godinama radnog iskustva i razinom obrazovanja, dok su ostatak ĉinili medicinski tehniĉari najviše u dobi mlaĊih od 25 godina. Većina ispitanika ima od 2 do 10 godina radnog iskustva te se ĉesto susreće s traumatskim ozljedama mozga i smatra vlastitu djelotvornost u skrbi visokom. Ispitanici su umjereno zadovoljni dostupnošću resursa i kvalitetom edukativnih materijala te većina smatra kontinuiranu edukaciju izuzetno vaţnom za svoju struĉnost i sposobnost upravljanja stresom. Testiranje hipoteza pokazalo je da nema znaĉajne povezanosti izmeĊu kontinuirane edukacije, radnoga iskustva i dostupnosti resursa s djelotvornošću skrbi. Zaključak: Istraţivanje na Klinici za neurokirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice pokazalo je pozitivne stavove medicinskih sestara i tehniĉara u skrbi za pacijente s traumatskom ozljedom mozga. Nije pronaĊena statistiĉki znaĉajna povezanost izmeĊu kontinuirane edukacije, radnoga iskustva i dostupnosti resursa s djelotvornošću skrbi, što zahtjeva potrebu za daljnjim istraţivanjima. Iako statistiĉki rezultati ne ukazuju na potrebu dodatnog ulaganja u edukaciju i resurse, praksa sugerira da su upravo oni kljuĉni za poboljšanje skrbi.