Unatoč svojoj maloj veličini, vermiformno slijepo crijevo je organ s nekoliko fizioloških uloga i različitim patologijama od kojih je najčešća akutna upala slijepog crijeva. Akutni apendicitis je najčešća indikacija za hitnu abdominalnu operaciju u cijelom svijetu, s procijenjenom incidencijom od 4 na 1 000 djece školske dobi godišnje u razvijenim zemljama. Slikovna dijagnostika je postala temeljna za postavljanje dijagnoze. Apendektomija, u početku otvorena, ali laparoskopska od 1980-ih, standardni je tretman za akutni apendicitis, jer je povezana s manjom postoperativnom boli i bržim oporavkom. Međutim, nedavna klinička ispitivanja sugeriraju da se u 60% pacijenata nekomplicirani akutni apendicitis može liječiti samo antibioticima, pri čemu je dijagnostička slika ključna za utvrđivanje koji se pacijenti mogu liječiti bez operacije. Apendektomija kao standardna njega dovedena je u pitanje posljednjih godina zbog sve većeg broja dokaza o neoperativnom liječenju kao potencijalnom primarnom liječenju kod pacijenata koji imaju znakove i simptome koji upućuju na akutni apendicitis. Medicinska sestra je ta koja je odgovorna za brži prijem pacijenta u hitnu službu kako bi osoblje moglo odmah pregledati pacijenta. Nakon što se dijagnoza potvrdi, pacijenti se drže NPO, započinju antibiotici prema pisanoj odredbi liječnika i započinje se intravenska hidracija. Medicinske sestre također igraju vitalnu ulogu u praćenju pacijenata nakon operacije. Ovaj pregledni rad ima za cilj prikazati koje su prednosti, a koji nedostatci različitih slikovnih snimanja u procesu dijagnoze akutnog apendicitisa. Utvrditi gdje stoje novija istraživanja u pogledu konzervativnog liječenja akutne upale slijepog crijeva, posebno u djece. Postoji nekoliko studija koje govore o potencijalnoj sigurnosti i učinkovitosti neoperativnog liječenja akutnog apendicitisa. Nekoliko je studija osporilo koncept akutnog apendicitisa kao progresivne bolesti koja uvijek završava perforacijom, a ne bolesti koja se može manifestirati u različitim oblicima sa samo određenim brojem slučajeva koji napreduju do perforacije. Za kraj je prikazana uloga medicinske sestre u perioperativnoj pripremi djece, uloga medicinske sestre za vrijeme operacije te postoperativna skrb djeteta s akutnom upalom slijepog crijeva. Definirane su moguće dijagnoze, intervencije i ciljevi u procesu zdravstvene njege.