Politrauma predstavlja zdravstveno stanje karakterizirano prisustvom minimalno dviju ozljeda koje zahvaćaju različite organske sustave ili organe, pri čemu minimalno jedna ozljeda predstavlja neposrednu opasnost za život pacijenta. Unatoč značajnom napretku i povećanoj pozornosti usmjerenoj na sigurnosne mjere u prometu i na radnom mjestu, politrauma ostaje primarni uzrok smrtnosti među osobama mlađim od 40 godina. Dinamičan životni ritam modernog društva često premašuje sposobnost pojedinca da na adekvatan način reagira na potencijalne opasnosti, što dovodi do kontinuiranog porasta incidencije politrauma. Implementacija standardiziranih protokola za liječenje politraume znatno je doprinijela poboljšanju kvalitete zdravstvene skrbi za ove pacijente, smanjujući pritom mortalitet. U većini europskih zemalja, tijekom 1990-ih godina, uveden je tzv. „Advanced Trauma Life Support“ (ATLS) protokol, zlatni standard za akutno zbrinjavanje pacijenata s potencijalno smrtonosnim ozljedama. U Republici Hrvatskoj, zbrinjavanje politrauma provodi se u skladu s europskim smjernicama, gdje su prometne nesreće identificirane kao najčešći uzrok (67%), slijede ozljede uslijed pada s visine (31%). Politraume čine 3% ukupnog broja ozljeda, s mortalitetom koji varira između 16 i 22%. Dominantne su trauma glave i mozga, često određujući kliničku sliku koja je u slučajevima politraume izrazito varijabilna. Uloga medicinskih sestara u zbrinjavanju politraumatiziranih pacijenata je od neprocjenjive važnosti. Kroz suradnju s ostalim članovima zdravstvenog tima, medicinske sestre provode intervencije usmjerene ka održavanju vitalnih funkcija, hemodinamske stabilnosti, pružanju zdravstvene njege, te implementaciji propisane terapije. Zbog širokog spektra odgovornosti, medicinske sestre kontinuirano usvajaju obimna znanja i vještine, što se postiže kroz praktičan rad, cjeloživotno obrazovanje i profesionalni razvoj. Zbrinjavanje politraumatiziranih pacijenata zahtijeva angažman multidisciplinarnog tima, uključujući medicinske sestre, timove vanbolničke hitne službe, radiološku službu, te liječnike različitih specijalizacija, naglašavajući važnost suradnje, međusobne podrške i razmjene znanja, kompetencija i vještina.