Sestrinska skrb za pacijente oboljele od hepatocelularnog karcinoma (HCC) ima ključnu ulogu u pružanju holisƟčke i kvalitetne skrbi pacijenƟma koji se suočavaju s ovim izazovnim oblikom raka jetre. HCC predstavlja najčešći oblik primarnog raka jetre i često se razvija kod pacijenata s prethodno postojećom jetrenom bolešću poput ciroze jetre, virusnog hepaƟƟsa ili alkoholne bolesƟ jetre. Sestrinska skrb za ove pacijente zahƟjeva sveobuhvatan pristup koji obuhvaća procjenu, planiranje, provedbu i evaluaciju skrbi. Prvi korak u sestrinskoj skrbi za pacijente s HCC-om je procjena pacijentovog zdravstvenog stanja, što uključuje analizu simptoma, laboratorijskih rezultata, medicinske povijesƟ i psihosocijalnih faktora. Razumijevanje specifičnih potreba i izazova koje pacijenƟ s HCC-om mogu imaƟ ključno je za pružanje ciljane i učinkovite skrbi. Nakon procjene slijedi planiranje skrbi, što uključuje postavljanje prioriteta, postavljanje ciljeva i razvoj individualiziranog plana skrbi za svakog pacijenta. Plan skrbi za pacijente s HCC-om obično uključuje upravljanje simptomima poput bolova, mučnine, umora i gubitka apeƟta, kao i praćenje funkcije jetre i procjenu rizika od komplikacija kao što su krvarenje iz varikoziteta jednjaka ili ascites. Provedba plana skrbi zahƟjeva suradnju različiƟh zdravstvenih stručnjaka, uključujući liječnike, medicinske sestre, nutricioniste, fizioterapeute i psihologe. Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u pružanju neposredne skrbi pacijenƟma, uključujući administraciju lijekova, promatranje vitalnih znakova, pružanje edukacije o bolesƟ i postupcima liječenja te podršku pacijenƟma i njihovim obiteljima. Edukacija pacijenata o njihovom stanju, liječenju i načinima samozbrinjavanja važan je dio sestrinske skrbi za pacijente s HCC-om. PacijenƟ trebaju biƟ informirani o mogućim nuspojavama terapije, važnosƟ pridržavanja propisane terapije i promjenama u načinu života koje mogu poboljšaƟ njihovo zdravstveno stanje. Važan aspekt sestrinske skrbi za pacijente s HCC-om je također emocionalna podrška pacijenƟma i njihovim obiteljima. Dijagnoza raka jetre može biƟ emocionalno opterećujuća i stresna, pa pacijenƟ trebaju imaƟ pristup psihološkoj podršci i savjetovanju kako bi se nosili s Ɵm izazovima. Nakon provedbe plana skrbi, važno je redovito evaluiraƟ učinkovitost skrbi i prilagodiƟ je prema potrebama i promjenama u zdravstvenom stanju pacijenta. KonƟnuirano praćenje pacijenata ključno je za rano otkrivanje komplikacija i pravovremeno prilagođavanje terapije. U zaključku, sestrinska skrb za pacijente oboljele od hepatocelularnog karcinoma zahƟjeva mulƟdisciplinarni pristup koji uključuje procjenu, planiranje, provedbu i evaluaciju skrbi. Medicinske sestre imaju ključnu ulogu u pružanju neposredne skrbi pacijenƟma, edukaciji, podršci i koordinaciji skrbi kako bi se osiguralo najbolje moguće ishode za pacijente s HCC-om.