Intelektualna teškoća jest kompleksno stanje karakterizirano ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem, a javlja se prije 18. godine života. Osobe sa teškoćama imaju značajna ograničenja u svakodnevnom životnom funkcioniranju kao što je briga o samozbrinjavanju, socijalnim vještinama, teškoćama u obrazovanju i slično. Uloga medicinske sestre ima naglasak na poboljšanju kvalitete života onima koji nisu u mogućnosti brinuti se sami za sebe. Rad s osobama koje imaju intelektualne teškoće posebno je izazovan i zahtjeva uključenost brojnih stručnjaka, ali i njihovih obitelji. Medicinska sestra u svome radu osim zdravstvenog dijela planira i realizira higijensko zdravstvene edukacije, po potrebi pomaže u nastavnom programu, pomaže korisnicima u svakodnevnim aktivnostima i zbrinjavanju a isto tako surađuje sa roditeljima. S obzirom na uključenost medicinskog osoblja u sve aspekte zdravstvene zaštite, uloga im je i promicanje osviještenosti o problemima s kojima se suočavaju osobe koje imaju teškoće bilo tjelesne, psihičke ili udružene. Treba raditi na poticanju mogućnosti i vještina koje te osobe imaju, sudjelovanje u njihovoj habilitaciji i rehabilitaciji te omogućavanje njihove što kvalitetnije interakcije u društvu. Način života cijele obitelji usmjeren je na potporu i prihvaćanje, kao i na to kako može realizirati određene ciljeve u društvu i u zajednici kojoj oboljeli član pripada. Ukoliko su zadovoljene njihove potrebe, te ukoliko su uključene u život lokalne zajednice, mogu doseći vrlo visoke kriterije ovisno o mogućnostima. S obzirom na vrijeme provedeno sa njima, medicinska sestra ima mogućnost prepoznati njihove potrebe, pomoći im u poboljšanju ostvarivanja istih, te primijetiti svaku promjenu. Navedeno se može postići svakodnevnom podrškom u obavljanju aktivnosti, pomoći uključivanjem u lokalnu zajednicu, te redovitom edukacijom primjerenom i razumljivom osobama kojima je namijenjena