Abstract | SAŽETAK Parkinsonova bolest (PB), kao druga najčešća kronična neurodegenerativna bolest posljedica je propadanja stanica ključnih za proizvodnju dopamina, koji je važan neurotransmiter u mozgu. Ujedno je najvažnija i najčešća bolest ekstrapiramidnog sustava. Bolest je poznata još od prije 3000 godina, ali prvi ju je opisao dr. James Parkinson 1817. godine, u svojoj monografiji o „drhtavoj paralizi“ kojom je omogućio bolje razumijevanje kompleksnosti bolesti. Uzrok bolesti je u većini slučajeva nepoznat, a pretpostavlja se da se bolest javlja kao posljedica kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika. Liječenje je simptomatsko i individualizirano. Tijek bolesti se ne može zaustaviti, ali se može usporiti. Bolest je okarakterizirana motoričkim i nemotoričkim simptomima. Obilježja motoričkih simptoma su tremor u mirovanju, ukočenost ili rigidnost, smrzavanje hoda i bradikinezija, a neka od nemotoričkih obilježja su kognitivni pad, hipersalivacija, depresija, demencija i anksioznost. Osnovna podjela bolesti je na primarni i sekundarni oblik. Simptomi se s vremenom i sa starenjem sve više pogoršavaju. Ne postoji lijek koji može izliječiti PB, ali s pravom vrstom terapije i rehabilitacijom mogu se ublažiti simptomi te poboljšati funkcioniranje i kvaliteta života. Neki od oblika fizioterapijske intervencije s ciljem maksimalne pokretljivosti i neovisnosti pacijenta su trening snage, trening hoda i ravnoteže, hidroterapija, Bobath koncept, PNF, vježbe za povećanje fleksibilnosti, respiratorne vježbe i dr. Kako bi se što bolje razumjele potrebe pacijenta i dobili što bolji rezultati rehabilitacije potreban je holistički pristup transdisciplinarnog tima u liječenju. S obzirom na progresivni tijek bolesti, uloga fizioterapeuta je da se rehabilitacijom održava ili usporava napredovanje bolesti kako bi se što duže održavala funkcionalna sposobnost i neovisnost pacijenta koje utječu na kvalitetu života. Kvaliteta života bitna je uloga u neovisnom životu te je ključan aspekt procesa rehabilitacije. Cilj fizioterapije je poboljšanje i očuvanje kvalitete života povećanjem snage mišića, poboljšanjem ravnoteže, jačanjem respiratornih mišića i ispravljanjem abnormalnih obrazaca kretanja i držanja. |