SAŽETAK Pojam diskriminacije široko je prisutan u cijelome svijetu na raznim područjima, a tako i u području sporta. Diskriminacija je u svijetu sporta prisutna od samog početka kada žene radi svoje krhkosti, slabosti i zdravstvenog stanja, s obzirom da su one morale rađati, nisu smjele sudjelovati ni u kakvom obliku tjelesne aktivnosti. Također, često im je sportske aktivnosti bilo zabranjeno i gledati. S obzirom da se od samog početka sport smatra isključivo muškom aktivnošću, razvilo se tradicionalno zanemarivanje i omalovažavanje žena sportašica te podcjenjivanje njihovih sposobnosti i rezultata. Podcjenjivanje je osobito istaknuto u takozvanim ,,muškim˝ sportovima kao što su nogomet, boks te svi sportovi koji zahtijevaju više fizičke snage. Sportašice su diskriminirane s više strana, a jedna od njih su mediji. Budući da su mediji jedan od glavnih kreatora ljudskih stavova i predrasuda, oni su najviše odgovorni za nepravedan položaj sportašica. Njihova najveća krivica je to što uz sportašice često vežu seksualizirana ponašanja. Primjerice, često naglašavaju njihov fizički izgled, zanemaruju njihova sportska postignuća te ne prenose njihove rezultate čime uzrokuju nezainteresiranost publike za ženski sport. Sportašice su diskriminirane i od strane samog vodstva njihova sporta, koji čini razliku u ulaganjima u sport ovisno o spolu i plaćenosti sportaša i sportašica. Sportašice su najčešće puno manje plaćene od svojih muških kolega što se opravdava time da sportašice klubovima ili savezima pridonose manju zaradu te su stoga i manje plaćene. Diskriminiranje sportašica tu ne staje, već je prisutno i u pogledu različitih pravila odijevanja. Sportašice obično na sportskim natjecanjima moraju nositi usku odjeću, a često i manju količinu odjeće od svojih muških kolega, što povećava učestalost neprimjerenih seksualnih ponašanja i govora prema sportašicama. Smatra se da će sve dokle su muškarci zastupljeniji u vodećim tijelima, do izjednačavanja i ravnopravnosti sportaša i sportašica teško doći. Naime, u sportskom je vodstvu vrlo mali broj žena, a i ako su one prisutne, često su potisnute i njihova riječ nema značaj te se one ne mogu boriti za ženska prava. Katkad dolazi do pobuna samih sportašica, no to je gotovo uvijek popraćeno samo kao skandal i njihov privremeni protest. Dakle, dokle god postoji dominacija muškaraca u vodstvu, kao i dominacija sportaša u medijima, ne očekuje se postizanje ravnopravnih uvjeta za sportašice. Neće doći ni do prestanka seksualizacije, dokle god mediji putem svojim implikacija stvaraju neadekvatne stavove o ženskom sportu i sportašicama.