Jedan od glavnih motoričkih deficita neuroloških bolesnika je poremećaj hoda. Normalni hod odvija se kao automatska radnja simetrične sinergije brzine hodanja i duljine koraka. Promjene u središnjem živčanom sustavu manifestiraju se na motoričkim aktivnostima neuroloških bolesnika uzrokujući poteškoće i odstupanja u ravnoteži i koordinaciji, širini baze oslonca, mišićnoj slabosti i tonusu mušića što dovodi do patoloških obrazaca u fazi opterećenja i fazi njihanja prilikom hoda. Svaki patološki obrazac hoda smanjuje efikasnost i ekonomičnost hoda te zahtjeva potrošnju prevelike količine energije što rezultira asimetričnim uzorkom, smanjenom brzinom i smanjenom dužinom koraka. Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak fizioterapijskih postupaka na restituciju hoda kod neuroloških bolesnika. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku koje se sastojalo od 30 pacijenata Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb. Prvu skupinu čine bolesnici kod kojih uslijed neurokirurške operacije zaostaje obrazac hemiparetičnog hoda (N=15), a drugu skupinu ispitanika čine bolesnici kod kojih zaostaje ataksičan obrazac hoda (N=15). Ispitivanje se sastojalo od inicijalnog i finalnog testiranja funkcije hoda pomoću tri testna instrumentarija. Rezultati istraživanja potvrdili su hipoteze o pozitivnom učinku fizioterapijskih postupaka na restituciju hoda poboljšanjem statičkog i dinamičkog balansa te posturalne prilagodbe rezultatima Berg balance scale i Dynamic gait indexa te brzine hoda prikazano rezultatima Timed up and go testa.