SAŽETAK Od samog rođenja djeca komuniciraju sa svojom okolinom. Prvotno je ta komunikacija svedena na neverbalnu komunikaciju te uključuje različite zvukove, plač i pokrete tijela. Kako se dijete razvija, ta komunikacija postaje sve složenija i jasnija. Isto se odnosi i na verbalnu komunikaciju. Dijete prvotno izgovara samo jedan slog te s njegovim razvojem komunikacija govorom postaje sve više složena. Osim što dijete od svojeg rođenja aktivno sudjeluje u komunikaciji sa svojom okolinom na području svojih svakodnevnih potreba, ono aktivno sudjeluje i u izražavanju osjećaja boli. Prije nego što razvije verbalnu komunikaciju, dijete osjećaje boli izražava plačem, pokretima, izrazima lica i različitim zvukovima. S kognitivnim razvojem i razvojem govora verbalizacija boli postaje sve više složena. Način na koji dijete razumije i opisuje bol posebno je bitna u medicinskom smislu jer se time dobivaju važne informacije o djetetovom zdravstvenom stanju. To je posebno važno za fizioterapeute i njihovu zdravstvenu njegu djeteta. Da bi fizioterapeuti bile kompetentni za razumijevanje boli djeteta, trebaju imati razvijene sposobnosti vezane uz tumačenje ponašanja djeteta kao i komunikacijske vještine prilagođene razgovoru s djetetom.