SAŽETAK Neurorizičnost djeteta karakterizira neprogresivno stanje koje odstupa od normalnog razvoja. Neurorizike utvrđujemo pri pregledu djeteta u jedinici neonatalne skrbi. Neurorizici se dijele na niske i visoke, a oni se određuju temeljem faktora nastanka oštećenja. Rizici kao takvi mogu nastati i tijekom trudnoće (prenatalno), prilikom poroda (perinatalno) ili poslije samog poroda (postnatalno). Niskoneurorizična djeca imaju simptome manjih oštećenja (dva čimbenika ili manje), a najčešći su sindromi distonije i blaži abnormalni spontani pokreti. Kod takve djece najčešće dolazi do kašnjenja u razvoju, javlja se motorička nespretnost, poremećaji komunikacije te se mogu javiti i smetnje u ponašanju, govoru i učenju. Visokoneurorizična djeca pokazuju više od dva anamnestička čimbenika te dolazi do težih oštećenja u središnjem živčanom sustavu, a oporavak ovisi o mjestu oštećenja, jačini i gestacijskoj dobi djeteta. Kod visokoneurorizične djece dolazi do teških neuroloških odstupanja koja dovode do stanja kao što su cerebralna paraliza, epilepsija, mentalna retardacija kao i oštećenje sluha i vida. Kod takvog stanja djeteta je ključno uključiti tim stručnjaka i holističkim pristupom omogućiti bolju kvalitetu života djeci i, ukoliko je moguće, otkloniti posljedice takvih oštećenja. Provodeći fizioterapijske intervencije kao što su neurorazvojni tretman po Bobathu, Vojta princip, senzorna integracija prema Ayeres, pravilno pozicioniranje i ispravno postupanje s djetetom i respiratorna fizioterapija, ovisno o dijagnozi i vrsti neurorizika djeteta, može se značajno utjecati na napredak djeteta i smanjenje kašnjena u razvoju te onemogućiti funkcionalno pogoršanje stanja djeteta. Veliku ulogu u poboljšanju djetetovog stanja imaju i roditelji koji uz pomoć pravodobne edukacije od strane medicinskih stručnjaka mogu u okolini svoga doma direktno utjecati na kvalitetu središnjeg mišićnog tonusa i razvoja kvalitetnog držanja i kretanja. Ključno je što ranijim početkom terapije i fizioterapijskim pristupom olakšati i poboljšati razvoj djeteta i ukloniti postojeće teškoće da njegove mogućnosti kretanja i razvitka, neurološki i motorički dosegnu potencijalni vrhunac. Ovim ćemo radom pokazati kako fizioterapijskim pristupom možemo unaprijediti kvalitetu života djeteta s visokim neurorizikom pomoću metoda prilagođenim njihovom uzrastu i dijagnozi.