Od početka ljudske civilizacije postoji uska povezanost s prirodom, oslanjajući se na nju za osnovne potrebe kao što su hrana, zaklon i resursi. Osim ovih praktičnih aspekata, priroda je oduvijek igrala ulogu izvora inspiracije, harmonije i duhovnog ispunjenja. Unsprkos urbanizaciji i tehnološkom napretku, povezanost s prirodom ostaje intrinzično ljudska. Prirodna okolina je duboko usađena u naš genetski kod, ima dubok i terapeutski učinak na čovjeka. Pruža nam oazu mira i povratka korijenima u suprotnosti s dinamikom modernog života. Tijekom boravka u prirodi, naši umovi se smiruju, a osjećaj povezanosti s prirodnim svijetom ponovno oživljava. To ima pozitivan utjecaj na naše mentalno zdravlje, smanjujući stres i tjeskobu, dok potiče osjećaj skladnosti s okruženjem. Povezanost s prirodnim svijetom potiče osjećaj prisutnosti i skladnosti, izazivajući osjećaj duboke smirenosti. Osim što umiruje, priroda potiče našu kreativnosti koncentraciju. Bez obzira na dob, spol ili kulturološke razlike, čovječanstvo dijeli duboko ukorijenjenu vezu s prirodom koja nas poziva na obnovu i dublje razumijevanje sebe i svijeta oko nas. Hortikultur(al)na terapija odnosno hortiterapija, pristup je terapiji koji naglašava interakciju s prirodom, ističe se kao iznimno korisna u unapređenju fizičkog, emocionalnog te kognitivnog blagostanja osoba s intelektualnim teškoćama. Ova skupina pojedinaca se često suočava s različitim preprekama u svakodnevnom životu. Međutim, hortiterapija se ističe kao snažan instrument koji im omogućuje da suprotstave tim izazovima i ostvare osobni napredak kroz aktivnosti u vrtu i brigu o biljkama. Kroz aktivnosti u vrtu i brigu o biljkama, hortiterapija stvara okruženje u kojem pojedinci mogu otkrivati, učiti i razvijati se, pruža prostor za razvijanje samostalnosti, postizanja uspjeha te izgradnje emocionalnih veza. Ovaj pristup potiče razvoj motoričkih sposobnosti, pomaže izgradnji samopouzdanja te uspostavlja pozitivne emocionalne povezanosti s prirodom i drugim sudionicima. Sudjelovanje u takvim terapeutskim aktivnostima potiče osjećaj zajedništva i suradnje među pojedincima s intelektualnim teškoćama. Dijeljenje iskustva u vrtu i razmjena znanja o uzgoju biljaka stvara osjećaj pripadnosti i međusobne podrške unutar ove zajednice. Kroz sveobuhvatni pristup, omogućava se bolje suočavanje sa svakodnevnim izazovima i podizanje kvalitete života.