Komunikacija se smatra temeljnom ljudskom vještinom kojom se prenose informacije te izražavaju emocije. Jedan od zahtjevnijih oblika komunikacije je onaj između pacijenata i zdravstvenih djelatnika. Komunikacija u zdravstvu je posljednjih godina postala vrlo važna tema i predmet rasprava, seminara i slično. Međutim, kroz razna istraživanja od kojih su neka navedena i u ovom radu, dokazalo se da pacijentima mnogo znači pristup liječnika i ostalog zdravstvenog osoblja, način komunikacije s pacijentima kao i s obitelji oboljelog. Radiološka dijagnostika je u današnje vrijeme svakodnevni alat za provođenje adekvatne zdravstvene skrbi, u kojem je svakako neophodna kvalitetna komunikacija između pacijenta i zdravstvenog djelatnika koji obavlja dijagnostiku. Obzirom na napredak tehnologije i ritam života, važno je uspostaviti balans između tehnike i humanosti. U komunikaciji pacijent – zdravstveni radnik neki od najvažnijih neverbalnih znakova su kontakt očima, držanje, ton glasa te klimanje glavom što se naziva neverbalnom komunikacijom. Radiološkim tehnolozima neverbalna komunikacija mnogo znači u obavljanju svojih radnih zadataka jer na takav način mogu pratiti ponašanje pacijenta dok obavljaju tražene pretrage na pacijentu. Obzirom na prirodu posla radioloških tehnologa, oni zapravo nemaju mnogo vremena za uspostaviti odnos s pacijentom za razliku od drugih zdravstvenih djelatnika koji mnogo više vremena provode sa istim pacijentom. Iz tog razloga, radiološki tehnolozi imaju još složeniji zadatak, jer u kratkom vremenu moraju postići da im pacijent vjeruje i da prati njihove upute kako bi što kvalitetnije odradili traženu pretragu za pacijenta. Loša komunikacija između zdravstvenih djelatnika i pacijenata podržava stereotipe i predrasude o nedostupnim i drskim zdravstvenim djelatnicima koje se ne može ništa pitati, a činjenica je da je u većini slučajeva upravo suprotno. Iz tog razloga potrebno je raditi na načinu komunikacije između zdravstvenih djelatnika i pacijenata, kao i s obiteljima pacijenata.