Križobolja danas predstavlja veliki izazov za za fizioterapeute budući da je jedan od najčešćih razloga za odlazak liječniku. Definira se kao napetost i bolnost u lumbalnom dijelu leđa, odnosno između donjih rebara i donje glultealne brazde. Kompleksnost ovog stanja proizlazi iz brojnih mogućih uzroka i rizičnih čimbenika koji dovode do križobolje. S obzirom na uzrok dijeli se na specifični i nespecifični oblik, a s obzirom na trajanje na akutnu i kroničnu križobolju. Također, postoji međunarodno priznati dijagnostički probir pomoću kojega križobolju svrstavamo u jednu od 3 kategorija, a to su: nespecifična križobolja, križobolja povezana s radikulopatijom te križobolja koja je potencijalno povezana sa ozbiljnom patologijom. U samoj dijagnostici potrebno je obratiti pažnju i na tzv. crvene i žute zastave koje nam govore o ozbiljnosti križobolje. Crvene zastave predstavljaju ozbiljne uzroke križobolje i zahtjevaju dijagnostičku obradu i promptnu intervenciju. Žute zastave podrazumijevaju razne psihosocijalne čimbenike ili čimbenike zbog kojih je povećan rizik za razvoj kronične boli te dugotrajnu onesposobljenost što uključuje i izostanak s posla zbog križobolje. Većinu pacijenata s križoboljom prati i liječi liječnik primarne zdravstvene zaštite, dok je upućivanje kod specijalista potrebno kod onih pacijenata kod kojih postoje ozbiljne patologije. Proces fizioterapijske procjene odvija se prema SOAP modelu koji podrazumijeva subjektivni i objektivni pregled te analizu i plan fizioterapije. U subjektivnom pregledu uzimamo pacijentovu anamnezu, a objektivni pregled podrazumijeva prikupljanje podataka promatranjem, odnosno opservacijom te različitim testovima i mjerenjima. Kod pacijenata s križoboljom koriste se i specifični tetsovi, odnosno mjerni postupci. Pacijenti s akutnim i kroničnim oblikom križobolje liječe se različito. Kod akutne križobolje prvenstveno se želi smanjiti bol te spriječiti prelazak u kronični oblik križobolje. Stoga liječenje akutne križobolje podrazumijeva metode koje djeluju analgetski. Kod pacijenata s kroničnim oblikom križobolje, bol je vrlo često povezana sa različitim čimbenicima kao što je stres, depresivno stanje te neadekvatno prihvaćanje svoje uloge, tj. uloge pacijenta. Kod pacijenata s kroničnim oblikom križobolje preporuča se multidisciplinarni pristup koji će uključivati jednu fizikalnu komponentu te jednu komponentu biopsihosocijalnog modela, a razlog je taj što kod pacijenata s kroničnom križoboljom postoji više ili manje izražena psihološka podloga. Smjernice za terapiju križobolje preporučuju nefarmakološko i neinvazivno liječenje. To uključuje pružanje savjeta da pacijent ostane aktivan, edukaciju te terapijske vježbe. Smjernice najčešće preporučaju terapijske vježbe u liječenju nespecifične križobolje. Manualna terapija se često preporuča u kombinaciji s terapijskim vježbama. Obuhvaća razne tehnike kao što su manipulacija i mobilizacija zglobova te tehnike mobilizacije mekih tkiva. Jedna od najčešćih metoda liječenja je korištenje fizikalnih čimbenika, a najbolji se rezultati postižu u kombinaciji s terapijskim vježbama. Fizikalni čimbenici koji se koriste su toplina i hladnoća, električna struja, svjetlost, voda i drugi. Kod ove vrste terapije postoji još uvijek problem koji se veže za nedovoljan broj kliničkih studija te dokaza o njezinoj učinkovitosti. Pacijenti s kroničnom križoboljom često su nedovoljno tjelesno aktivni te imaju problema sa upravljanjem simptomima i liječenjem te promjenama životnih navika. Ovo se naziva self-management, odnosno samoupravljanje i smatra se da je ono važna komponenta u fizioterapijskoj intervenciji kod pacijenata s kroničnom križoboljom. U ovom segmentu od velike pomoći može biti telemedicina, odnosno korištenje tehnologije za pružanje zdravstvene skrbi na daljinu. Jedna od novijih tehnologija su mobilne aplikacije koje mogu pomoći u promicanju ponašanja vezanih uz samoupravljanje i životu s kroničnim stanjem. Zaključno, informacijska i komunikacijska tehnologija može imati bitnu ulogu u intervenciji kod pacijenata s kroničnom križoboljom za smanjenje boli, poboljšanje mobilnosti, smanjenje invaliditeta te za prevladavanje straha od pokreta.