SAŽETAK Hemodijaliza je neophodna terapija za osobe koje boluju od kronične bolesti bubrega jer ona preuzima ulogu oštećenih ili nedovoljno funkcionalnih bubrega. Ključni element uspješne hemodijalize je pravilan krvožilni pristup koji omogućuje siguran i učinkovit protok krvi iz tijela u dijalizator i natrag. Krvožilni pristup predstavlja kirurški izrađenu vezu između pacijentove cirkulacije i dijalizatora, često u obliku arteriovenske fistule (AVF), arteriovenskog grafta (AVG) ili centralnog venskog katetera (CVK). Ovaj rad će razmotriti različite aspekte krvožilnog pristupa na hemodijalizi, uključujući prednosti i nedostatke različitih metoda, postupak stvaranja krvožilnog pristupa, komplikacije koje se mogu pojaviti te mjere prevencije i održavanja pristupa. Arteriovenska fistula (AVF) smatra se "zlatnim standardom" za krvožilni pristup na hemodijalizi. To je kirurški izrađena veza između pacijentove arterije i vene, koja omogućuje dovoljan protok krvi za dijalizu. AVF ima najmanje rizike od komplikacija kao što su infekcije i tromboze, a također ima najbolje dugoročne rezultate u pogledu dugovječnosti i očuvanja funkcionalnosti. Međutim, stvaranje AVF zahtijeva određeno vrijeme za zacjeljivanje i dozrijevanje, što može biti izazovno za pacijente koji hitno trebaju započeti hemodijalizu. Alternativna metoda je arteriovenski graft (AVG), koji je sintetička cijev ili protetika koja se koristi za povezivanje arterije i vene. AVG se često koristi kod pacijenata koji nemaju prikladne venske žile za stvaranje AVF. Iako je postupak stvaranja AVG brži od AVF-a, AVG ima veću stopu komplikacija, uključujući infekcije, tromboze i stenoze. Dugoročna dugovječnost AVG-a također je manja od AVF-a. Centralni venski kateter (CVK) koristi se kao privremeni ili hitni krvožilni pristup na hemodijalizi. CVK se plasira u veliku venu, često jugularnu,subclaviu ili femoralnu, i pruža brz pristup krvi. Međutim, CVK ima značajne nedostatke, kao što su povećan rizik od infekcija i tromboza, ograničen protok krvi te veća stopa komplikacija. Stoga se preporučuje samo kao privremeno rješenje ili u situacijama kada druge metode nisu dostupne. Prevencija komplikacija krvožilnog pristupa ključna je za održavanje dugotrajne funkcionalnosti i uspješnosti hemodijalize. Redoviti pregledi pristupa, pravilna njega kože i pristupa te kontrola faktora rizika kao što su visoki krvni tlak i dijabetes važni su aspekti skrbi. Također je važno educirati pacijente o samostalnoj njezi i prepoznavanju znakova i simptoma komplikacija kako bi se pravodobno reagiralo. U zaključku, pravilan krvožilni pristup na hemodijalizi igra ključnu ulogu u uspješnosti i kvaliteti tretmana. Odabir odgovarajuće metode ovisi o individualnim karakteristikama pacijenta, kao i dostupnosti resursa.