SAŽETAK Od iznimnog je značaja prepoznati srčani zastoj, započeti osnovne postupke održavanja života te pozvati pomoć. Zbog nedostatka kisika nepovratne promjene u organizmu započinju već u prvih deset minuta. Kako bi reanimacija imala što povoljniji ishod bitno je vrijeme od nastanka srčanog zastoja do početka reanimacije i defibrilacije. Šanse za preživljavanjem povećavaju se primjenom defibrilacije u prvih pet minuta. Osnovne mjere održavanja života ne izvode se ukoliko ih je osoba unaprijed odbila ili su uzaludne. U postreanimacijskoj skrbi jednako je važno brinuti o bolesniku kao i o njegovoj obitelji. Mnogo je uloga medicinskih sestara/tehničara, a samo neke od njih su: procjena sigurnosti te primjena mjera osobne zaštite, praćenje stanja i prepoznavanje životno ugroženog bolesnika, pravovremeno pozivanje pomoći i obavještavanje liječnika o promjeni stanja bolesnika, primjena ABCDE pristupa te ukoliko bolesnik nema znakova života započinjanje kardiopulmonalne reanimacije. U radu je prikazana klinička slika bolesnika sa srčanim zastojem, održavanje života odraslih osoba i djece od strane zdravstvenih djelatnika te laika, uloga medicinske sestre/tehničara u provođenju osnovnih mjera, korištenje automatskog vanjskog defibrilatora, reverzibilni uzroci srčanog zastoja, etička pitanja