Abstract | Neurorizična djeca su ona djeca koja su bila izložena nekom od rizičnih čimbenika u
prenatalnoj, perinatalnoj ili postnatalnoj dobi, a o broju čimbenika kojima su bili izloženi ovisi
kakvo će se oštećenje razviti. U prenatalne rizike koji mogu biti uzrok oštećenja mozga kod
novorođenčeta ubrajaju se svi nepovoljni morfološki, mehanički, cirkulacijski, kemijski i
infektivni agensi koji potječu od oštećenja maternice, fetalnog i uteroplacentarnog miljea. Neki
od njih su anatomske i funkcionalne anomalije reproduktivnog sustava majke, položaj
posteljice, prerano ljuštenje posteljice, genetske anomalije, kongenitalne srčane mane, anemija
srpastih stanica, hemofilija, promjene količine plodne vode, izloženost majke toksinima ili
lijekovima tijekom trudnoće, majčina ekscesivna konzumacija alkohola, pušenje, opijati,
gestacijski dijabetes, izloženost radijaciji, infekcija tijekom trudnoće rubeolom, vodenim
kozicama, herpes simplex virusom, virusom influence, citomegalovirusom i toksoplazmozi.
Perinatalni čimbenici rizika su oni koji se dogode za vrijeme poroda kao što su prijevremeno
prsnuće vodenjaka, zastoj u porođajnom kanalu, dug ili pretjerano brz porod, prijevremeni
porod, višeplodne trudnoće i perinatalna asfiksija. Post porođajni rizici se događaju nakon
porođaja, a najčešći su sepsa ili meningitis novorođenčeta, patološka novorođenačka žutica,
teške bolesti i anomalije djeteta. Treba biti oprezan i naglasiti da neurorizična djeca nisu uvijek
i djeca s neuromotoričkim odstupanjem.
Neurorizičnu djecu važno je rano uočiti, nadzirati njihov razvoj, a u slučaju
neurorazvojnih odstupanja uključiti u rane rehabilitacijske programe. Kod djece s bilo kakvim
razvojnim poteškoćama ključno je dobiti podršku stručnjaka od najranije dobi, jer to znači i
priliku da ostvare svoj puni potencijal koji im je i namijenjen. Svaka terapija se određuje nakon
provedene fizioterapijske procjene, uzimanja temeljite anamneze i primjene testova koji nam
daju informaciju o stupnju oštećenja ili ograničenja. Rad s neurorizičnom djecom zahtjeva od
fizioterapeuta razvoj posebnih vještina i pristupa djeci, kako bi se osiguralo zadovoljstvo djece
i njihovo motivirano sudjelovanje u procesu rehabilitacije. Tehnike koje se primjenjuju kod
neurorizične djece su Baby handling, pravilno pozicioniranje djeteta, respiratorna fizioterapija
i klokan metoda posebno važne kod nedonoščadi, Vojta koncept, Bobath terapija, Feldenkrais
metoda, Halliwick koncept, senzorna integracija, hipoterapija, Constraint-Induced Movement
Therapy, robotika, medicinska gimnastika i neizostavna terapija igrom.
Najvažnije kod rada s djecom koja imaju neurorizična odstupanja je osigurati pristup
intervenciji, odabrati individualnost svakog tretmana uz stručan rad cijelog tima i uključenost
obitelji u rani proces rehabilitacije. |