Raspoloženje u svakodnevnom normalnom životu oscilira pa tako može biti nešto tužnije ili veselije, ali se uglavnom održava unutar nekih društveno prihvatljivih granica i osoba ga može kontrolirati. Međutim, promjene raspoloženja koje klasificiramo kao psihijatrijske poremećaje razlikuju se od normalnih oscilacija raspoloženja po jakosti otklona od normalnoga, po trajanju i nemogućnosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira. Bipolarni afektivni poremećaj je takvo stanje u kojemu se tijekom života pojavljuju depresivne i manične epizode. Depresivne i manične epizode često slijede iza stresnih i psihičkih trauma, ali prisutnost i odsutnost stresnih situacija nije bitna za dijagnozu. Medicinske sestre primarne zdravstvene zaštite mogu pozitivno doprinjeti razvoju i liječenju osoba s bipolarnim poremećajem, a to postižu obrazovanjem, prevencijom te samom skrbi o pacijentima. Za bolesnike na psihijatrijskim odjelima vrlo je bitno da sestra ima pozitivan stav prema njemu bez predrasuda i straha od njega. Sestra koja radi sa psihijatrijskim bolesnicima mora biti strpljiva, tolerantna, humana i odgovorna u radu, pri čemu ne smije zaboraviti etički kodeks i poštivanje ljudskih prava kao što su pravo na dostojanstvo, pravo na informaciju, povjerljivost medicinske dokumentacije i drugo. Osim u skrbi i liječenju bolesnika sa bipolarnim afektivnim poremećajem, jedna od važnijih uloga medicinske sestre je i rad na prevenciji poremećaja te rad sa bolesnicima nakon institucionalnog liječenja kako bi se postigla što bolja integracja u obiteljsku, socijalnu i radnu sredinu. Za medicinsku sestru je nužno da kontrolira svoje emocionalne reakcije, da bude smirena i da zna djelovati kada bolesnik pokazuje ljutnju, mržnju, kritiku ili pak divljenje i ljubav. Vrlo je važno da sestra svakom bolesniku pristupa individualno, u skladu s njegovim specifičnim potrebama, te da poštuje osnovna načela sestrinske skrbi.