Ozljede meniska, mogu imati značajan negativan utjecaj na bol, funkciju i kvalitetu života kod pacijenata. Ozljeda meniska potencira niz događaja koji dovode do degenerativnih promjena i ranog osteoartritisa. Stoga je imperativ sačuvati menisk kad god je to moguće. Paradigma liječenja pucanja meniska tradicionalno započinje konzervativnim pristupom kao što je fizioterapijski i upućivanje na operativno liječenje u slučaju trajnih ili mehaničkih simptoma. Kao rezultat toga, djelomična meniscektomija se izvodi više nego bilo koji drugi ortopedski zahvat u svijetu. Odabir odgovarajuće strategije liječenja ovisi o više čimbenika kao što su pacijentova dob i mjesto pukotine meniska. Fizioterapija ostaje prva linija liječenja boli u koljenu izazvane puknućem meniska i treba je provoditi u uvjetima akutne i kronične boli u koljenu. S obzirom na sve veću incidenciju ozljeda, važno je kontinuirano analizirati i unaprijediti razumijevanje rehabilitacije i povratka u aktivnosti svakodnevnog života nakon operacije meniska. Bliska komunikacija s kirurgom i fizioterapeutom ključna je komponenta za optimizaciju ishoda za pacijente. Nadalje, pacijentovi ciljevi i očekivana razina povratka funkciji ili aktivnostima moraju se uzeti u obzir kako bi program rehabilitacije bio potpuno uspješan.