SAŽETAK Problem ovisnosti o psihoaktivnim tvarima desetljećima je jedan od najtežih javnozdravstvenih problema, a ovisnost je u većini slučajeva cjeloživotni problem odnosno bolest koja se teško može izliječiti. Brojni su razlozi, potrebe, motivi i situacije zbog kojih pojedinac može započeti, a kasnije i nastaviti, uzimati sredstva koja izazivaju ovisnost. Ovisnost se razvija iz ponovljenog uzimanja droge tijekom duljeg razdoblja, uzrokujući promjene u mozgu ovisnika. Svaku ovisnost možemo gledati sa tri osnovna uzročna čimbenika: biološki (genetska predispozicija), psihološki (psihološki podložne, nejake osobnosti) te sociokulturni (pritisak grupe vršnjaka). Adolescenti su skupina ljudi najsklonija ovisnosti i ovisničkom ponašanju. Rizična dob početka uporabe droga počinje u adolescentskom razdoblju, a maksimalna uporaba droga događa se među mladima u dobi od 18 do 25 godina. Dijagnostika u procjeni nastanka bolesti ovisnosti uključuje detaljno uzimanje anamneze, heteroanamneze, prikupljanje podataka psihijatrijskog i somatskog statusa, laboratorijsku obradu te psihijatrijske i kliničke testove. Na svjetskom pa tako i europskom tržištu psihoaktivnih droga se iz godine u godinu pojavljuje sve veći broj novih, različitih, uglavnom sintetičkih droga. Eksperimentiranje sa psihoaktivnim tvarima započinje najčešće oko šesnaeste godine života. Farmakoterapija jedan je od segmenata kompleksnog liječenja ovisnika o psihoaktivnim tvarima. Kod utvrđivanja indikacije za liječenje i izbora lijeka, treba se voditi načelom individualnog pristupa bolesniku. Psihoterapija i socioterapija također su metode u izboru liječenja ovisnika o psihoaktivnim tvarima. Medicinska sestra dio je zdravstvenog tima koji sudjeluje u skrbi, liječenju, i prevenciji ovisnosti te edukaciji populacije o štetnosti konzumacije psihoaktivnih tvari. Uz stečene kliničke i kognitivne vještine, učinak medicinskih sestara bitan je resurs u skrbi za pojedince, obitelji i zajednice s problemima povezanima s uporabom psihoaktivnih tvari