Abstract | SAŽETAK Karcinom pluća je jedan od najčešćih vrsta karcinoma. Najčešće se javlja između 55. i 65. godine života, a većina karcinoma pluća je uzrokovana aktivnim pušenjem cigareta koje sadrže više od 50 kancerogenih spojeva. Na temelju histopatologije, rak pluća se dijeli u dvije glavne skupine, a to su rak pluća malih stanica i rak pluća ne malih stanica. Karcinom pluća malih stanica je biološki agresivniji u vezi metastaziranja. Postoje različiti histološki tipovi karcinoma pluća ne malih stanica. Najčešći tip uključuju skvamozne stanice, a potom adenokarcinome. Planocelularni karcinom obuhvaća 25 do 30% svih karcinoma pluća. Usko je povezan uz pušenje i češće se javlja kod muškaraca. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, u Republici Hrvatskoj je tijekom 2020. otkriveno 3235 novih slučajeva raka pluća, što čini 12,4% svih karcinoma tog razdoblja na ovom području. Hrvatska je na devetom mjestu u Europi po učestalosti pojave karcinoma pluća.. Molekularna promjena kod preneoplazije i invazivnih karcinoma potaknule su istraživanje biomarkera koji služe za rano otkrivanje karcinoma. Biomarkeri omogućuju personalizaciju tretiranja bolesnika na osnovi profila biomarkera. Dispneja se pojavi kod jedne trećine do polovice oboljelih od karcinoma pluća. Dispneja nastaje ukoliko su dišni putevi direktno pogođeni malignim tvorevinama ili ako je zahvaćena pleura ili parenhim pluća. Bolesnici razvijaju perikardijalni izljev, pleuralni izljev, pneumotoraks i plućnu emboliju. Karcinomi imaju sposobnost metastaziranja hematogeno ili limfageno, a mogu zahvatiti bilo koji organ te organski sustav. Za procjenu proširenosti bolesti potrebno je obaviti RTG srca i pluća, UZV abdomena, CT toraksa, abdomena i mozga. Radi se scintigrafija kostiju, RTG skeleta, citološka punkcija pleuralnih izljeva, MR, biopsija većih limfnih čvorova te punkcija koštane srži. Patohistološki uzorak kod dijagnosticiranja karcinoma pluća ubraja bioptičke uzorke koji se uzimaju prilikom bronhoskopije, biopsije pleure, otvorene biopsije ili perkutane transtorakalne biopsije. Liječenje karcinoma pluća se sadrži od procjene operabilnosti i odabira zahvata te kemoterapije, zračenja ili imunoterapije ovisno o tipu i stadiju tumora. Kemoterapija označava primjenu lijekova koji imaju sposobnost uništavanja tumorskih stanica, zaustavljaju njihov rast i razmnožavanje. Zdravstvena njega je sačinjena od medicinsko-tehničkih dostignuća i priznatih standarda liječenja. Pravilna dokumentacija tijekom procesa zdravstvene njege osigurava cjelovite i dinamične skupove podataka o bolesnikovim potrebama, skrbi i rezultatima. Uloga medicinske sestre je organizirano i ciljano prikupljanje podataka s namjerom otkrivanja bolesnikovih problema. Plan zdravstvene njege se izrađuje individualno za svakog bolesnika, nakon što se sustavno utvrde problemi. Medicinska sestra prikuplja podatke koristeći se metodom promatranja, analizom dokumentacije te obavljanja intervjua. Uz kontroliranje simptoma, cilj tretiranja bolesnika je omogućavanje povratka u svakodnevni život na što kvalitetniji način unatoč tegobama. Važno je uspostavljanje odnosa s bolesnikom radi saznanja o njegovim brigama i problemima, pružanja informacija za koje pokazuje interes te primjene intervencija koje služe za rješavanje ili ublaživanje problema. Primarne prevencije karcinoma pluća obuhvaćaju intervencije koje sprečavaju sami nastanak karcinoma. Sekundarne prevencije obuhvaćaju rana otkrivanja i liječenje premaligniteta i malignih bolesti u najranijim fazama. Cilj Nacionalnog programa za prevenciju raka pluća je probiranje i rano otkrivanje raka pluća kako bi se zloćudna bolest „ulovila“ prije metastaziranja. |