Impingement sindrom ramena je kliničko stanje koje obuhvaća skup oštećenja koja su posljedica kompresije rotatorne manšete i tetive duge glave bicepsa između prednjeg ruba akromiona, akromioklavikularnog zgloba i korakoakromijalnog ligamenta s jedne strane, te velikog tuberkula humerusa s druge strane. To se događa u trenutku kada je ruka visoko uzdignuta iznad glave i često se pojavljuje kod sportaša ili ljudi koji obavljaju zanimanja koja zahtijevaju da se gornji ekstremitet dugotrajno zadržava u toj poziciji. Kao odgovor na ponavljajuće mikrotraume u ramenom zglobu dolazi do upalne reakcije. Neer je podijelio sindrom na tri progresivna stadija, od kojih se prvi i drugi stadij liječe konzervativno, a treći stadij se liječi isključivo operativno. Subakromijalni sindrom sraza karakteriziran je kliničkim simptomima kao što su bol u prednjem dijelu akromiona ili tuberculum majusa nadlaktične kosti, bolni luk tijekom abdukcije iznad 90°, nemogućnost spavanja na bolnoj strani, krepitacije, smanjen opseg pokreta, hipotonija mišića rotatorne manšete te pozitivni Impingement znak. Akutna faza bolesti temelji se na odmoru i poštedi aktivnosti uz primjenu krioterapije, fizioterapije i nesteroidnih protuupalnih lijekova. Nakon akutne faze, kao liječenje i prevencija primjenjuju se terapijske vježbe za povećanje opsega pokreta, mišićne snage i izdržljivosti, vježbe istezanja i proprioceptivne vježbe. Kronična faza bolesti nastupa nakon šest mjeseci te se pristupa operativnom zahvatu, odnosno akromioplastici.