Upravo prve riječi samog naslova svima su dobro poznate. Psihološka priprema? Poznajemo li uistinu osim samog značenja, i važnost psihološke pripreme? Suvremenim pristupom, kojim se sve češće prati paralelan razvoj znanosti, ujedinjene su medicina i psihologija, sa sve većim naglaskom važnosti psihologije u vidu nadopunjavanja same medicine u zajednici ovih dviju znanosti. Stoga, slobodno se može reći da ove dvije znanosti zasebno, jedna bez druge, ne pružaju svoju punu funkcionalnost. Sama prisutnost invazivnom ili i na kakav način neugodnom radiološkom, i općenito medicinskom postupku, izvor je pacijentova stresa, iz kojeg upravo zbog nepripremljenost i neznanja pacijenta proizlaze strah, tjeskoba, anksioznost, uz cijeli niz sličnih čimbenika, negativnih po ishod medicinskog postupka. Tu nastupa važnost psihološke pripreme pacijenta kao jedna od bitnih sastavnica cjelovitog medicinskog postupka, kojeg, važno je naglasiti, ne čini sam čin provedbe određene metode, već se radi o sklopu pomno isprepletenih komponenti, od medicinske stručnosti zdravstvenih djelatnika, opće pripreme pacijenta do komunikacijskih i psiholoških vještina, pritom pridajući jednaku važnost uloge svakoj od navedenih komponenti u ostvarenju zajedničkog cilja, odnosno uspješnog medicinskog postupka uz dobiveni maksimum svih okolnosti i sudionika, posebno pacijenta, koji psihološkom pripremom, zahvaljujući njegovoj suradnji, samim tim i doprinosu određenom medicinskom postupku, postaje dijelom tima. U ovom radu stavljen je naglasak na invazivne i neugodne radiološke postupke u kojima glavnu ulogu psihološke pripreme i postizanja maksimuma radiološke metode, izvodi radiološki tehnolog sa svojim stručnim kompetencijama iz polja medicinske i psihološke znanosti. Rad je koncipiran u nekoliko cjelina, pritom prateći kronološki redoslijed razvoja same radiologije od klasične ili konvencionalne rendgenologije do suvremene radiologije. Sukladno tom razvoju je strukturiran daljnji tijek rada, opisujući zvanje radiološkog tehnologa s pridruženim komunikacijskim i psihološkim vještinama u ostvarenju kvalitetnog produkta rada, s posebnim osvrtom na najranjivije skupine pacijenata. Detaljan opis i cilj pojedinih, za ovu temu važnih radioloških postupaka, uokviren je ulogom pojedinačne psihološke pripreme. Na kraju dan osvrt na završni rad zajednički je okvir za harmonizaciju i implementaciju svih navedenih i opisanih komponenti u medicinskom, odnosno radiološkom postupku.