Ozljede meniska jedne su od najčešćih ozljeda koljena. Ozljede vrlo često nastaju traumom. Osobito česte nastaju u sportovima u kojima je potrebno brzo mijenjati smjer kretanja. Također, ljudi koji imaju degenerativne promjene u mišićima podložniji su ozljedi jer su osjetljiviji i na manje traume te i one mogu dovesti do ozljeđivanja. Fizioterapijski proces za pacijenta s ozljedom meniska započinje fizioterapijskom procjenom na temelju koje se radi plan terapije. Procjena se sastoji od subjektivnog i objektivnog dijela. U subjektivnom dijelu procjene, osim amamneze, treba znati i kako je nastala ozljeda, tj. mehanizam ozljede. U subjektivnoj procjeni rade se antropometrijska mjerenja, manualni mišićni test, mjeri se opseg pokreta, kvalificira se bol pacijenta i provode se testovi za ozljedu meniska. Intervencija se razlikuje ovisno o vrsti liječenja i vrsti ozljede. Planirana je na temelju procjene, a bazirana je na ciljevima koji se postavljaju za svaku fazu rehabilitacije. Postoje smjernice za rehabilitaciju ozljede meniska, ali one služe kao orijentacija. Intervencija je individualizirana i potrebno je revidirati ciljeve ovisno o napretku pacijenta. Pacijenta treba kontinuirano pratiti kako bi mogli učinkovito procijeniti napredak i modificirati plan terapije ako je potrebno. Cilj je ovog rada prikazati fizioterapijske postupke nakon ozljede meniska, a i objasniti njihovu anatomsku struktura, svojstva i fiziologiju. Rad ukratko prikazuje i anatomske strukture koljena, biomehaniku koljena i biomehaničke karakteristike meniska jer su važan dio nastanka ozljede i intervencije.