Transfuzijsko liječenje jest liječenje krvnim pripravcima ili derivatima plazme koji su proizvedeni od ljudske krvi. Ono se primjenjuje u liječenju različitih bolesti s poremećajem broja ili funkcije krvnih stanica, nasljednih i stečenih poremećaja hemostaze, krvarenja u traumi, šoku i hipovolemiji te u presađivanju organa. Specifičnost transfuzijske medicine jest činjenica kako su bolesnik i davatelj krvi jednako značajni, a posrednik između njih je zdravstveni djelatnik. Liječenje bolesnika izuzetno je složen postupak jer zahtijeva timski rad više skupina zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika. Medicinska sestra treba biti razborita, stručna, skromna, humana i pri tome treba zastupati bolesnikove interese i uzeti u obzir njegove želje. Liječenje je najčešće uspješno i bolesnikovo se stanje poboljšava, no liječenje nije uvijek sukladno očekivanju bolesnika jer postoji mnogo čimbenika koji mogu znatno utjecati na sigurnost i kvalitetu transfuzijskog liječenja. Ne treba zanemariti sadašnje opasnosti od transfuzijskog liječenja. Medicinska sestra u svakoj fazi liječenja treba nastojati educirati bolesnika i prepoznati mogućnost pojave simptoma komplikacija. Ona treba biti spremna reagirati i rješavati sve probleme, što postavlja obvezu trajnog usavršavanja svake medicinske sestre. Cilj trajnog usavršavanje medicinskih sestara je smanjiti mogućnost pogreške u uzimanju uzorka krvi za prijetransfuzijsko ispitivanje i identifikacije bolesnika, educirati o indikacijama za primjenu krvnih pripravaka i njihovoj pravilnoj primjeni te ranom otkrivanju i prepoznavanju posttransfuzijskih reakcija.