SAŽETAK Uz traheotomiju, zahvat laringektomije je jedan od najčešćih kirurških zahvata u području otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata. Primarna metoda liječenja raka grkljana je operativni zahvat. Ovisno o zahvaćenosti i području širenja ovisi i tijek operacije, a samim time i mogućnost očuvanja govora, funkcija gutanja i potreba za traheostomom. Za dio zahvata se čini privremena traheostoma, no kod kirurškog zahvata totalne laringektomije pacijent će cijeli život imati i disati kroz traheostomu. Liječenje karcinoma grkljana, uz operativni zahvat, često uključuje i radioterapiju i/ili kemoterapiju. Izuzetno je važna kvalitetna priprema, skrb i informiranost pacijenta prije i nakon operativnog zahvata. Odvajanjem dovoljno vremena prije zahvata, pacijent se informira o slijedu postupaka koje može očekivati, ali i o tijeku oporavka s ciljem postizanja što veće samostalnosti. Period hospitalizacije najčešće traje dva tjedna uz obvezu kasnijih redovnih kontrola i konzultacije s vodećim specijalistom i liječnikom obiteljske medicine. Medicinske sestre i tehničari uključeni su u perioperativnu fizičku i psihičku pripremu pacijenta. Priprema započinje uzimanjem sestrinske anamneze i obavještavanjem pacijenta o operativnom zahvatu. Tijekom operativnog zahvata medicinske sestre instrumentarke su ključan dio kirurškog tima te nastoje asistirati i provoditi sve mjere s ciljem održavanja sterilnosti operativnog polja. Anesteziološki tehničari su nužan dio anesteziološkog tima zaduženog za provođenje endotrahealne anestezije tijekom cijelog zahvata. Nakon povratka pacijenta iz operacijske sale, potreban je neprestan nadzor vitalnih funkcija, saturacije, količine izlučene tekućine te izgleda kirurške rane. Zahvat dugoročno utječe na kvalitetu života bolesnika zbog formirane traheostome i izmijenjenog načina komunikacije. Fizičke promjene, praćene su i psihičkim aspektom koji iziskuje upoznavanje pacijenta s traheostomom, metodama čišćenja, gutanja i govorenja. Rehabilitacija uključuje rad multidisciplinarnog tima koji se sastoji od kirurga, medicinski sestara, anesteziologa, logopeda te socijalnog radnika. Nakon otpusta pacijenta iz bolnice, skrb može biti organizirana uključivanjem patronažne medicinske sestre, ali i osobnim uključivanjem u klubove potpore