Svake godine u svijetu više od 250 000 djece oboli od malignih bolesti, a umre ih oko 90 000. Maligne bolesti dječje dobi su najčešći uzrok mortaliteta kod djece povezanog s oboljenjem. Tumori abdomena nalaze se na prvom mjestu solidnih tumora, među kojima su najistaknutiji neuroblastom i nefroblastom. Učestalost im se smanjuje s dobi, dok se povećava incidencija nastanka abdominalnih limfoma, sarkoma, hepatoblastoma i tumora zametnih stanica. Neuroblastom čini 28% tumora dojenačke dobi, čak 65 na milijun, što ga stavlja na prvo mjesto po učestalosti. Nefroblastom smatra se najčešćim tumorom bubrega kod djece mlađe od 15 godina, u SAD-u godišnje 500 ih oboli od ove vrste tumora. (1) Svakim danom otkrivaju se novi načini dijagnosticiranja, novi tumorski biljezi, specifičniji i osjetljiviji, te nove tehnologije. Zbog djelovanja više uzročnika odjednom, nastanku dječjih neoplazmi teško je odrediti pravi uzrok. Kod postavljanja dijagnoze koriste se različite tehnike. Tumorske mase detektiraju se s nekoliko imaging tehnika (UZV, CT, MR, itd.), te se koristi ona koja će dati najbolju sliku, a nerijetko je potrebno vidjeti tumor s više metoda. Nadalje, vrlo važnu ulogu imaju i tumorski biljezi određivani iz seruma, pomoću njih je moguće s manje invazivnim metodama uvidjeti postojeći problem. Idealni tumorski marker je molekula porijeklom tumorska stanica kvantitativno lako detektirana u cirkulaciji ili tjelesnim tekućinama i koja se ne nalazi u tijelu bez tumora. (2) Nužno je prije postavljanja konačne dijagnoze detaljno utvrditi o čemu se zapravo radi, učiniti biopsiju, uzeti uzorak suspektne tvorbe kirurškim zahvatom. Nakon dijagnoze što je prije moguće kreće se s liječenjem. Svaki od ovih tumora ima specifičan način liječenja, no u većini slučajeva potrebna je kombinacija više različitih. Od kemoterapije, operativnih zahvata i radioterapije do nekih novih ciljanih vrsta terapija. Kemoterapija čini dio spektra za liječenje malignih bolesti, iako korisna, donosi i loše nuspojave. Kako bi se izbjegle neželjene posljedice i smanjile komplikacije važna je primjena suportivne terapije.