Parkinsonova bolest je idiopatska, neurodegenerativna i progresivna bolest središnjeg živčanog sustava i jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti. Starija dob, izloženost toksinima i otrovnim kemikalijama, obiteljska anamneza, ozljede glave te depresija i opsesivnost su rizični čimbenici za pojavu bolesti. Može proći dugo vremena dok se bolest dijagnosticira i postupno se razvija. Najčešći simptomi koji se javljaju u osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti su ukočenost, usporenost pokreta, tremor pri mirovanju, nestabilnost te poteškoće u kretanju, a kako bolest napreduje oboljeli su skloni padovima i imaju problema s pokretljivošću i funkcijom ruku. Napredak bolesti je nezaustavljiv, ali brzina razvoja simptoma ovisi od osobe do osobe. Kroz razdoblje od 10 godina, većina osoba ima neki oblik invaliditeta dok kod drugih bolest može duže trajati duže, a imaju manji stupanj invaliditeta. Parkinsonova bolest je neizlječiva, no ključnu ulogu u poboljšanju kvalitete života te eventualnom usporavanju napredovanja simptoma ove bolesti ima fizioterapeut. Kako bi olakšao svakodnevne aktivnosti i održao maksimalnu moguću pokretljivost pacijenta, fizioterapeut primjenjuje različite vježbe i metode kao što su trening ravnoteže, balansa, mišićne snage, disanja, kardiovaskularne izdržljivosti te PNF i dr. Primarni fokus rada fizioterapeuta je održavanje te eventualno vraćanje raspona pokreta, snage, poboljšanje balansa i koordinacije. Kvalitetu života definiraju različite kategorije, a to su: obitelj, ljubav, posao, zdravlje, društveni život, materijalno i financijsko stanje, obrazovanje, slobodno vrijeme, nacija, emocionalni život, kultura itd. Zbog različitosti i individualnosti pojedinca, ovaj pojam je jako subjektivan i vrlo je teško njegovo objektivno vrednovanje i mjerenje.