SAŽETAK Kraniocerebralne ozljede su vrlo specifičan i zahtjevan dio zbrinjavanja neurokirurških bolesnika. Unatoč napretku u medicini, kraniocerebralne ozljede su jedan od vodećih uzroka smrtnosti i invaliditeta diljem svijeta. U Hrvatskoj 70% kraniocerebralnih ozljeda obuhvaćaju prometne nesreće od čega najviše automobilske nesreće. Prema očuvanosti integriteta kože kraniocerebralne ozljede dijele se na otvorene i zatvorene. Prema opsegu ili težini kraniocerebralne ozljede procijenjene pomoću Glasgowske ljestvice kome dijele se na blage, umjerene i teške. Prvi pregled bolesnika s kraniocerebralnom ozljedom smatra se najvažnijim jer se nakon njega donose odluke koje su presudne za izbor daljnje dijagnostičke obrade i prvih terapijskih mjera. Radiološke pretrage su te koje olakšavaju i ubrzavaju dijagnostiku kod bolesnika s kraniocerebralnim ozljedama. Liječenje pojedinih kraniocerebralnih ozljeda poput prijeloma lubanje te nagnječenja mozga uz brojne prateće komplikacije zahtijevaju kirurško liječenje. Proporcionalno težini ozljede određuje se postupak rehabilitacije s obzirom na različite kognitivne promjene te promjene ličnosti. Provedba zdravstvene njege kod bolesnika s kraniocerebralnom ozljedom koji zahtjeva kirurško liječenje izrazito je složen i zahtjevan zadatak medicinske sestre. Proces zdravstvene njege se mora provoditi sveobuhvatno kroz sve faze od preoperativne pripreme do poslijeoperativne zdravstvene njege i samog oporavka bolesnika. Bolesnici s kraniocerebralnom ozljedom imaju široki raspon problema koje je ključno na vrijeme prepoznati i definirati kako bi proces zdravstvene njege bio uspješan