Abstract | Fizioterapija je zdravstvena profesija kojoj je svrha unapređenje zdravlja pojedinca te
održavanje i obnavljanje maksimalne funkcionalne pokretljivosti, sposobnosti i samostalnosti
pacijenata s poremećajima sustava za pokretanje. Fizioterapija ima svoju ulogu i u
rehabilitaciskom timu koji djeluje u svim granama kliničke medicine. Kako bi fizioterapeut
ostvario postavljene ciljeve služi se usvojenim stručnim znanjima i tehnikama među koje
spadaju i razne manualne tehnike, upotreba fizikalnih agenasa, poznavanje i razumijevanje
anatomije, biomehanike i drugih srodnih znanosti te njihova primjena u planiranju i
osmišljavanju terapijskih metoda i vježbi.
Fizioterapeut sa svojim timom djeluje i u radu sa djecom s poremećajima u
neurorazvoju. Neurorazvojni poremećaji obuhvaćaju skupinu neprogresivnih i nezaraznih
stanja koja uzrokuju odstupanja u razvoju djece. Poremećaji nastaju kao posljedica kod
neurološkog oštećenja ili anomalija do kojih može doći prenatalno, perinatalno i postnatalno.
Osobe s neurorazvojnim poremećajima imaju poteškoće pri provođenju osnovnih životnih
aktivnosti kao što su razumijevanje jezika, govor, pokretljivost, poteškoće učenja, smanjena
samostalnost te ovisnost o drugima.
Fizioterapijski proces djece s neurorazvojnim poremećajima se sastoji od: detaljne
subjektivne i objektivne fizioterapijske procjene, postavljanja kratkoročnih i dugoročnih
ciljeva, evaluacije pomoću standardiziranih testova, klasifikacija i mjerenja te fizioterapijske
intervencije. Intervencija će biti kvalitetnija što je znanje i iskustvo fizioterapeuta bogatije. U
fizioterapijskoj intervenciji djece s neurorazvojnim poteškoćama se najčešće koriste terapijske
vježbe, Vojta terapija, neurorazvojni tretman NDT prema Bobath konceptu, terapija senzorne
integracije te razne rekreacijske metode.
U habilitaciji djece s neurorazvojnim poteškoćama, osim klasičnih metoda i pristupa,
mogu se primijeniti i sportske aktivnosti kojima se postiže pozitivan učinak na mnoge razine
neurološkog funkcioniranja. Jedan od sportova koji je pokazao sposobnost prilagodbe i
pozitivnog učinka na djecu s neurorazvojnim poremećajima je i judo. Judo kao dodatni oblik
terapijskih vježbi svojim specifičnim treninzima i filozofijom potiče razvoj motoričkih
sposobnosti, time bolju kontrolu pokreta, poboljšanje općeg stanja organizma, porast
samopouzdanja i motivacije za napredkom, stvara osjećaj neovisnosti te razvija sposobnost
komunikacije i želju sa socijalizacijom. |