SAŽETAK Cilj rada je prikazati razvoj posturalne kontrole kod djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize. Također cilj rada je opisati terapijske postupke koji se primjenjuju u poticanju razvoja posturalne kontrole kod djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize. Neurorizična djeca bila su izložena prenatalnim, perinatalnim ili postnatalnim čimbenicima, poput anomalije reproduktivnog sustava majke, položaja posteljice, infekcija tijekom trudnoće, stresa, prijevremenog poroda, hipertrofičnog novorođenčeta ili niske porođajne mase. Takva novorođenčad pokazuju simptome odstupanja od tipičnog razvoja, a mogu se podijeliti na nisko i visokoneurorizičnu. Cerebralna paraliza jedan je od najčešćih poremećaja pokreta u dječjoj dobi koji se javlja kao rezultat oštećenja mozga u periodu prije, tijekom ili nakon rođenja. Može se opisati kao skupina poremećaja pokreta, posture i motoričkih funkcija koji su promjenjivi, neprogresivni, ali i trajni. Najčešće se dijagnosticira do 4. ili 5. godine života, a zahtijeva uvođenje terapijskih postupaka prije stvaranja patoloških obrazaca pokreta. Ključnu ulogu u razvoju posturalne kontrole kod djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize može igrati rano prepoznavanje rizika. Djeca s rizikom za razvoj cerebralne paralize obično pokazuju poteškoće u motoričkom razvoju, uključujući smanjenu posturalnu kontrolu. Posturalna kontrola je sposobnost održavanja ravnoteže, odnosno statičke i dinamičke stabilnosti tijela tijekom pokreta i stajanja te je ključna za normalno funkcioniranje djeteta u svakodnevnim aktivnostima. Razvoj posturalne kontrole kod djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize je kompleksan proces koji ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući biološke, genetske i terapijske čimbenike. Započinje već u ranom djetinjstvu i odvija se kroz složen proces razvoja mišića, koordinacije i ravnoteže. Smanjena posturalna kontrola rezultat je oštećenja mozga, a ono može utjecati na razvoj mišića, propriocepcije (osjet položaja tijela u prostoru) te na integraciju senzornih informacija potrebnih za održavanje ravnoteže. Također, smanjena posturalna kontrola može dovesti do smanjene stabilnosti tijela, povećane nagnutosti tijela naprijed ili unatrag, loše kontrole glave i trupa te poteškoća u održavanju stojećeg položaja. Ove poteškoće u posturalnoj kontroli mogu otežavati djetetu obavljanje svakodnevnih aktivnosti kao što su sjedenje, stajanje, hodanje i manipulaciju predmetima. Pregledom stručne i znanstvene literature u svrhu poticanja razvoja posturalne kontrole kod djece s rizikom za razvoj cerebralne paralize primjenjuju se terapijski postupci kao što su neurorazvojna terapija i terapija senzomotornom integracijom te hipoterapija i COPCA terapijski program.