Abstract | SARS-CoV-2, COVID-19 ili korona virus znatno je zarazna bolest, a snosi dugo
trajanje i nerijetko dugoročne posljedice. Ističe se različita zastupljenost generalne
simptomatološke slike COVID-19 ovisno o periodu pandemije, odnosno o dominantnom soju
ili varijaciji SARS-CoV-2 u određenom trenutku. Pandemija je izuzev izravnog virološkog
utjecaja nad globalnim stanovništvom proizvela i popratne učinke koji se često premještaju u
domenu mentalnog zdravlja. Konkretnije, nekoliko lockdownova, sada sinonimnih s COVID19, proizveli su drastične promjene u obrascima svakodnevnog ponašanja, a pri tome je i
mogućnost bavljenja tjelesnom aktivnošću ostala inhibirana pod utjecajem različitih
restriktivnih mjera. Tjelesna neaktivnost se u tom kontekstu može uzeti kao dominantni uzrok
glavnih javnozdravstvenih problema poput: atrofije mišića, sarkopenije, osteoporoze,
osteoartritisa, mišićne napetosti, križobolje, prekomjerne težine te pretilosti, dijabetesa tip 2,
hipertenzije, metaboličkog sindroma, koronarne bolesti srca, karcinoma, odnosno generalno
govoreći poremećajima sa povećanim rizikom prerane smrtnosti. Mortalitet pri COVID-19 je
samim time također smješten u izravnu poveznicu sa sedentarnim načinom života, a
pridržavanje preporuka Svjetske zdravstvene organizacije za tjedni minimum tjelesne
aktivnosti reducira rizik od hospitalizacije, razvoja težih oblika COVID-19, posljedica zaraze
i smrti. Tijekom pandemije došlo je do značajnog globalnog pada u stopi bavljenja tjelesnom
aktivnošću, a kao dominantne uzročnike pozicioniraju se lockdownovi, zatvaranje objekata za
sport i rekreaciju, hibridni modeli rada, odnosno rad od kuće, te manja motiviranost sukladno
lošijim okolnostima za mentalno zdravlje. Unatoč tome postojani su i određeni trendovi koji
sugeriraju veću stopu bavljenja tjelesnom aktivnošću među prethodno sedentarnim
stanovništvom, često pod vodstvom različitih aplikacija, video materijala i rekvizita. Izuzev
djelovanja na pojedince koji su već zaraženi sa SARS-CoV-2, stručno osoblje bi trebalo
djelovati i na motiviranje, odnosno vođenje programa tjelesne aktivnosti u cilju prevencije težih
oblika COVID-19 ukoliko dođe do zaraze. Povećanjem razine kardiorespiratornog fitnessa,
oboljeli imaju znatno manje probabilitete za razvoj ozbiljnijih posljedica nakon COVID-19,
težih oblika tijekom same zaraze i za uznapredovanje različitih komorbiditeta koji su vezani uz
negativnu prognostiku pri toj bolesti. |