Moždani udar se događa zbog prekida dotoka krvi u dio mozga. Bez krvi, moždane stanice mogu se oštetiti ili umrijeti. Posljedice mogu biti kratkoročne i dugoročne, ovisno o tome koji je dio mozga zahvaćen i koliko brzo se liječi. Osobe koje su preživjele mogu doživjeti širok raspon invaliditeta uključujući poteškoće s pokretljivošću i govorom, kao i s načinom na koji misle i osjećaju. Moždani udar je stanje koje mijenja život preživjelima i onima oko njih. Zbog teških posljedica koje ostaju nakon doživljenog moždanog udara i visokih troškova liječenja i rehabilitacije, predstavlja velik javnozdravstveni problem. Fizioterapijska procjena je jedna od nužnijih dijelova cijelog procesa rehabilitacije, njome se dobiva uvid u motorički, funkcionalni, kognitivni i emocionalni status. Fizioterapijska intervencija potrebna je radi sprječavanja ili olakšavanja problema nastalih nakon, te za poboljšanje sposobnosti i aktivnosti svakodnevnog života. Također je potrebna edukacija pacijenta i njegove obitelji o daljnjem tijeku. Iako motorički problemi, kao što je hemiplegija, mogu biti najuočljivije posljedice, nemotorički problemi uzrokuju daleko veći gubitak produktivnosti i smanjenje kvalitete života. Pacijenti koji su doživjeli moždani udar često se suočavaju s izazovom prilagodbe na drugačiji život nakon moždanog udara. Poteškoće često uključuju kognitivna oštećenja, kao što su deficiti pamćenja, pažnje i jezične poteškoće, te poremećaje raspoloženja kao što su anksioznost i depresija. Istaknuto je da je psihološka skrb za ovu skupinu jednako važna kao i fizička rehabilitacija. Teret ovih nemotoričkih problema ne nose samo osobe koje su preživjele moždani udar, već također i njihovi skrbnici. Nemotorički problemi uvelike utječu na cijeli proces rehabilitacije i fizioterapije jer imaju negativan utjecaj na samog pacijenta i njegovu okolinu. Nemotorički problemi su brojni, a uključuju: poremećaje svijesti, disanja, gutanja, govora, čitanja i pisanja, vida, spavanja, spolne funkcije, demenciju, sindrom unilateralnog zanemarivanja i anozognoziju, apraksiju i agnoziju, epilepsiju, stres, depresiju i anksioznost, urinarnu inkontinenciju, vrtoglavicu, umor i bol.