Koljeno je najveći zglob u našem organizmu. Često ga zahvaćaju ozljede, a jedna od težih je ozljeda prednjeg križnog ligamenta. Taj ligament je primarni stabilizator koljena i povezuje tibiju s femurom. Prednji križni ligament često ozljeđuju u sportovima gdje su prisutni brojni skokovi, okreti i usporavanja. Postoji više mehanizama nastanka ozljede, a najčešće je riječ o beskontaktnoj ozljedi. U dijagnosticiranju ozljede koriste se magnetska rezonanca, a u fizioterapiji su važna palpacija, opservacija i specifični testovi poput najpoznatijeg, Lachmannovog testa. Nakon procjene započinje se s liječenjem koje može biti operativno ili konzervativno, te se razvijaju ciljevi i plan terapije. Intervencija se dijeli na preoperativnu i postoperativnu koje se zatim dijele na nekoliko faza. U svakoj fazi se nastavlja s početnom terapijom sve dok ne dođe do poboljšanja, a dodaju se i novi postupci koji se kasnije nadograđuju. Fizioterapijom se nastoje smanjiti oteklina i bol, povećati snaga i izdržljivost muskulature i povećavati opseg pokreta ekstenzije i fleksije u koljenu. U tome mogu pomoći RICE protokol, razne terapijske vježbe kojima se kasnije dodaju nestabilne podloge i otpor, kao i hidroterapija ili pliometrijski trening čiju su učinkovitost dokazala i istraživanja. Tijekom provođenja posljednjih faza intervencije pacijent se uključuje u treninge, a kada bude spreman, uključuje se i u potpunosti u sportsku aktivnost. Nakon oporavka i povratka u sport, sportaš i dalje mora nastaviti s preventivnim programom kako bi smanjio rizik od novih ozljeda