Nogomet je jedan od svjetski najrasprostranjenijih i najpopularnijih sportova u kojem se natječu dvije ekipe sa po 11 igrača na mnogobrojnim razinama natjecanja i u velikom broju uzrasta. Uz mnoge sastavnice ovog sporta jako je važan i fokus na ozljede, kojih ima mnogo kako u vrhunskom, tako i u amaterskom i rekreativnom nogometu. One mogu nastati beskontaktnim ili kontaktnim putem, a možemo ih podijeliti na blage, umjerene i teške ozljede ovisno o prikazanim kliničkim značajkama. Glavni cilj ovog rada jest prikazati i objasniti najčešće ozljede u nogometu i razlike prema pozicijama igranja, te njihovu prevenciju i rehabilitaciju do potpunog povratka igrača na teren. Kako bismo imali određeni broj bitnih informacija za potrebe ovog rada napravljeno je istraživanje sa HNK Šibenik u kojem je svaki igrač dao informacije o tome koja je ozljeda bila najteža, a koja najčešća tijekom karijere. Sukladno tim podatcima dolazimo do zaključka kako je najteža ozljeda u nogometu ruptura prednje ukrižene sveze koljena, te da zbog nje igrači izbivaju sa terena oko 6 mjeseci. Dok je najčešća ozljeda prema prikazanim podatcima iz ovog istraživanja, kao i mnogih drugih istraživanja ozljeda mišića stražnje strane natkoljenice, takozvane stražnje lože. Obje ozljede su slučaj kod obrambenih igrača, veznih igrača i kod napadača, dok samo vratari imaju ozljede koje se većinom razlikuju od gore navedenih te se najčešće odnose na ozljede ramenog obruča. Fizioterapijski postupci jako su važan segment prilikom rehabilitacije ozljeda, ali isto tako i kod prevencije istih, te je uloga fizioterapeuta u nogometnoj ekipi od iznimne važnosti. U radu jest naveden detaljan prikaz prevencije i rehabilitacije navedenih ozljeda u nogometu, te fizioterapijski postupci koji su sastavni dio istih. Mehanizam ozljeda kod svih igračkih pozicija jest isti, te na vrhunskoj razini ozljede većinom nastaju beskontaktno što je bio slučaj i u ovom istraživanju sa nogometnim klubom Šibenik.