Kronična lumbalna bol je velik medicinski i socio-ekonomski problem. Osobe koje pate od kronične lumbalne boli često imaju poteškoća u održavanju kvalitete života i obično imaju nižu razinu kvalitete života od zdravih pojedinaca. Kronična lumbalna bol ne utječe samo na fizičko zdravlje već ostavlja posljedice na psihološko zdravlje i socijalne odnose, stoga je važno kroničnu bol promatrati kroz biopsihosocijalni model. Terapijske vježbe su temelj konzervativnog liječenja bolesnika s kroničnom križoboljom. Brojne randomizirane studije i smjernice za kliničku praksu podupiru činjenicu da kod bolesnika s kroničnom križoboljom vježbe smanjuju nesposobnost i bol, poboljšavaju opću kondiciju, status zaposlenja i smanjuju stopu ponavljanja epizoda križobolje. Međutim, nema važnih dokaza da je jedan tip terapijskih vježbi jasno bolji nego drugi. Vježbe za unapređenje stabilnosti trupa imaju za cilj aktiviranje i jačanje dubokih trbušnih i leđnih mišića. Usmjerene su na poboljšanje neuromuskularne kontrole, izdržljivosti i snage mišića koji su ključni za održavanje dinamičke stabilnosti kralježnice. Stabilizacijske vježbe pokazale su se učinkovitije i superiornije u odnosu na druge programe vježbanja u povećanju funkcije lumbalne kralježnice. Stabilizacijske vježbe koje su fokusirane na ciljano jačanje m. transversusa abdominisa, m.multifidusa spinae i mišića dna zdjelice pokazale su se vrlo uspješne i učinkovite pri reduciranju boli i invaliditeta u osoba s kroničnim lumbalnim bolnim sindromom. Vježbe snage smatraju se najučinkovitijim tretmanom za funkcionalni napredak. Tijekom vježbi snage rade različiti mišići dok se u stabilizacijskim vježbama fokusira na točno određene mišiće tj. lumbalni multifidus i transversus abdominus uz abdominalno disanje. Dokazano je da poboljšanje mišićne snage nije uvijek praćeno ublažavanjem lumbalne boli. To ukazuje da su vježbe za snagu zajedno s nekom drugom strategijom potrebne za ublažavanje boli. McKenzie metoda mehaničke dijagnostike i terapije također se pokazala kao učinkovit način terapije za smanjenje intenziteta boli i povećanja fleksibilnosti kralježnice za pacijente s kroničnom lumbalnom boli, koji je učinkovitiji u ranom stadiju liječenja (˂3 mjeseca). Dokazano je da poboljšanje lumbalne fleksibilnosti može povećati opseg pokreta kralježnice, što može pomoći u smanjenju bolova u leđima i pomoći pri kretanju. Većina se autora slaže da su stabilizacijske vježbe korisne u liječenju bolesnika s kroničnom nespecifičnom križoboljom i smatraju da je cjelovit program vježbanja za kroničnu lumbalnu bol onaj koji kombinira tehnike stabilizacije sa drugim modalitetima vježbanja. Takva vrsta programa vježbanja omogućuje pacijentima da ponovno steknu punu funkcionalnost, smanje razinu boli i spriječe daljnja oštećenja lumbalne kralježnice a uspjeh programa ovisi o pacijentovoj suradljivosti i ispravnom doziranju programa vježbanja, koji treba prilagoditi svakom pacijentu.