Magnetna rezonancija (MR) je dijagnostička metoda koja omogućuje prikaze dijelova tijela u svim ravninama presjeka sa visokom rezolucijom. Za razliku od drugih dijagnostičkih metoda kod kojih se stvaranje slike temelji na diferencijalnoj apsorpciji rendgenskog zračenja magnetna rezonancija omogućava bolju kontrastnost između pojedinih mekotkivnih struktura u tijelu, pri čemu ne koristi ionizirajuće zračenje. Primjenom ove metode možemo dobiti informacije o anatomiji, funkciji i metabolizmu normalnih i patoloških promijenjenih tkiva. Radiološki tehnolog uporabom sekvenci i raznih paramatera može utjecati na intenzitet signala tkiva i na sam krajnji izgled slike. Magnetska rezonancija je nevjerojatna kombinacija napredne znanosti i inženjerstva, uključujući korištenje supravodljivosti, kriogenetike, kvantne fizike, digitalne i računalne tehnologije. Danas je ova slikovna metoda izbor za veliki dio radioloških pretraga i vrhunac razvoja medicinske tehnologije. Cilj ovog završnog rada je što detaljnije prikazati i opisati primjenu kontrastnih sredstava (KS) u magnetnoj rezonanciji. Kontrastna sredstva su tvari koje se namjerno unose u organizam prilikom izvođenja radioloških postupaka kako bi poboljšali kontrastnost između različitih organa i tkiva ili otkrivanja patološke promjene ili poremećaja funkcije. Rade na principu skraćivanja vremena relaksacije T1 i T2. Kontrastna sredstva selektivno mijenjaju intenzitet signala u pojedinim tkivima, čime poboljšavaju mogućnost razlikovanja između tkiva. Dok u radiološkim kontrastnim pretragama kontrastna sredstva daju kontrastnost, kod magnetne rezonance kontrast utječe na kontrastnost vode tj. vodikove atome. Najčešće korišteno kontrastno koje se upotrebljava jest gadolinijevo kontrastno sredstvo.