Od limfnih žila, limfe i limfnih čvorova se sastoji limfni sustav. Međustaničnu tekućinu odvode limfne žile i vraćaju je u krvotok, počevši od mreže limfnih kapilara. Najveći dio perifernog imunološkog sustava čine limfni čvorovi i slezena koji se povećavaju u nizu zaraznih, malignih, autoimunih i metaboličkih bolesti. Limfomi su tumori limfnog podrijetla, te spadaju u zloćudne tumore kao i leukemije, te se smatraju velikim primarnim poremećajima krvi koji mogu u velikoj mjeri narušiti kvalitetu života oboljelih i izazvati smrt. Limfomi se razvijaju u koštanoj srži iz hematopoetskih matičnih stanica u prisutnosti masivne preraspodjele gena i masivne stanične smrti tijekom apoptoze. Limfomi se dijele u dvije različite skupine: Hodgkinov limfom i ne-Hodgkinov limfom. Hodgkinov limfom je rijedak zloćudni tumor Bstanica koji svake godine pogađa približno 9000 novih pacijenata u Sjedinjenim Američkim državama. Non-Hodgkinov limfom je maligna bolest staničnog porijekla imunološkog sustava, većinom kao limfadenopatije ili solidni tumori. Klasifikacija ne-Hodgkinovih limfoma kompleksna je i kontinuirano se razvija, te postoje više od 50 različitih podtipova spomenutih u najnovijoj klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije. Uvođenjem kemoterapije s više agensa i poboljšanih tehnika zračenja, prognoza pacijenata s limfomom značajno se poboljšala. Transplantacija matičnih stanica koštane srži i periferne krvi predstavlja revolucionarnu terapiju za liječenje malignih i nemalignih bolesti koje bi inače dovele do smrti bolesnika. Tijekom posljednja tri desetljeća transplantacija je evoluirala od eksperimentalnog liječenja do liječenja izbora za određene bolesti. Zdravstvena njega za pacijente s limfomom može se podijeliti na opću zdravstvenu njegu i zdravstvenu njegu nakon transplantacije matičnih stanica. Zadatci medicinske sestre su višestruke i zahtijevaju specifična znanja i vještine kako bi medicinske sestre mogle pružiti odgovarajuću zdravstvenu skrb bolesnika. Potrebno je uključiti bolesnika u planiranje i pružanje zdravstvene njege u onoj mjeri u kojoj to njihovo trenutno stanje dopušta. Uz brigu o bolesniku, medicinska sestra također intervenira u rješavanju fizičkih i psihičkih poteškoća, te gradi empatičan odnos pun povjerenja i podrške za bolesnika i njegovu obitelj unatoč različitim ishodima bolesti.