Novorođenačka dob označava period u prva četiri tjedna života i obilježena je nizom promjena kojima se novorođenče prilagođava na ekstrauterini način života. Karakteriziraju je odrednice u koje zahtijevaju specifičan pristup i prilagodbu fiziološkim karakteristikama zdravog novorođenčeta. Potrebno je upoznati roditelje sa osnovnim fiziološkim osobinama njihovog novorođenčeta i mogućim poteškoćama u tom periodu da bi se izbjegao ili ublažio osjećaj nemoći, nesigurnosti i panike. Nakon prvog zbrinjavanja novorođenčeta (procijene vitalnosti po Apgar skali i disanja, karakteristike plača, boji kože i vidljivih sluznica, pulzacije pupkovine i/ili auskutacije srca (monitoring), hipotermiju ili hipertermiju te postojanje određenih anomalija), slijedi dalje praćenje novorođenčeta u dječjoj sobi. Tada započinje i edukacija majke o osnovama njege, prehrani, dojenju i ponašanju nakon otpusta. Dolaskom novorođenčeta kući daljnja skrb se nastavlja kroz djelovanje primarne zaštite odnosno pedijatra i patronažne službe. Patronažna služba savjetuje majke o nizu problema i nedoumica. Većinom su to savjeti o kupanju, njezi nježne dječje kože, eventualnim problemima koji se javljaju u tom području (tjemenica, ojedine i slično), zatim savjeti o prehrani majke i naravno o dojenju. Velika pomoć je imati pored sebe educiranu osobu koja može objasniti i razumjeti sve probleme i strahove koji muče mlade roditelje. Strpljivost i upornost majke u prvim danima prilikom hranjenja, upoznavanje svojeg djeteta i njegove osobnosti, rješavanje problema i dvojbi koji muče roditelje dolaskom novog člana, problemi i poteškoće sa dojenjem, sve su intervencije sa kojima se jedna patronažna medicinska sestra svakodnevno susreće i rješava ih.