Socijalna interakcija važna je sastavnica ljudskog života jer potiče osjećaj sreće i zadovoljstva, te pozitivno utječe na psihičko i tjelesno zdravlje pojedinca stoga ju je važno redovito održavati. Iako predstavljaju dva različita pojma, socijalna izolacija i usamljenost usko su povezani i imaju brojne negativne posljedice na ljude svih životnih dobi. U radu je detaljnije analiziran utjecaj socijalne izolacije na djecu s autizmom, mlade i starije osobe. Za adolescente rast i širenje društvenih mreža znatno doprinosi socijalnoj izolaciji jer većina adolescenata smatra kako mogu zamijeniti odnose iz stvarnoga života onim virtualnim. Prekomjerna upotreba pametnih telefona i društvenih mreža može navesti mozak da stalno traži trenutno zadovoljstvo koje adolescentima pružaju društvene mreže što posljedično dovodi do raznih oblika ovisničkih ponašanja. Autizam je razvojni poremećaj neurobiološkog podrijetla koji započinje u djetinjstvu i većinom se dijagnosticira u prve tri godine života. Kod djece s poremećajem iz spektra autizma važno je razlikovati samoću i usamljenost jer njima socijalna izolacija može biti poželjna i ugodna, dok prisutnost drugih može izazvati suprotan učinak. Usamljenost, društvena izoliranost i socijalna isključenost veliki su čimbenici rizika lošeg zdravlja starijih ljudi koji utječu na sve ostale aspekte zdravlja kako mentalnog tako i tjelesnog. Najčešći razlozi socijalne izolacije u starijih osoba su gubitak društvenih uloga, odlazak u mirovinu, gubitak osjećaja produktivnosti, nemogućnost obavljanja aktivnosti kojima su se prije bavili radi raznih kroničnih bolesti, te ograničenost ili pak potpuni gubitak pokretljivosti. Karantena i mnoga ograničenja tijekom COVID-19 pandemije prisili su ljude da ostanu kod kuće prikovani uz male ekrane i sa sobom donijeli brojne posljedice. Kao jedna od najučinkovitijih metoda u suzbijanju virusa predloženo je „socijalno“ distanciranje. Kako tjelesno tako je i mentalno zdravlje bitna komponenta svih intervencija u radnoj terapiji. Nakon provođenja odgovarajućih procjena i evaluacija slijedi radno terapijska intervencija koja uključuje izvođenje aktivnosti, grupne intervencije, intervencije „jedan na jedan“ te edukaciju klijenta i njegove obitelji.