Rame je kuglasti zglob koji dopušta veliki raspon pokreta. Njegove koštane strukture uključuju kost nadlaktice (humerus) i plitku šupljinu (glenoid) lopatice. Glavu nadlaktične kosti u glenoidu drži ovjnica zgloba (čahura), ligamenti i labrum. Iako rame ima veliki opseg pokreta, ono može izgubiti svoju stabilnost. Iščašenja ramena nastaju kada humerus skroz izađe iz glenoida. Nakon nekog vremena može pasti na svoje mjesto ili ga je potrebno vratiti uz liječničku pomoć. Kapsula, ligamenti ili labrum mogu se rastegnuti, potrgati ili odvojiti od kosti tijekom subluksacije i dislokacije ramena. Kada se glava humerusa vrati na mjesto, te strukture mogu zacijeliti u labavom ili istegnutom položaju što može povećati rizik od budućih epizoda subluksacije ili dislokacije. Sa svakom dodatnom epizodom može doći do daljnjeg oštećenja tkiva, povećavajući tendenciju prema budućoj nestabilnosti. Pregled uključuje palpaciju kako bi se provjerile osjetljive točke, kao i određivanje opsega pokreta i snage. Stupanj labavosti ramena ili labavosti ramenog zgloba može se procijeniti i posebnim pretragama tijekom pregleda. Rendgen se obično radi kako bi se dobile informacije o mogućim uzrocima nestabilnosti i isključili drugi uzroci boli u ramenu, kao što je prijelom. Liječenje nestabilnosti ramena se razlikuje od osobe do osobe. Konzervativni pristup podrazumjeva fizioterapiju. Da ne dođe do nekontroliranih pokreta koji bi usporavali zarastanje ozljede najčešće se koriste ortoze, a cilj fizioterapije je jačanje mišića ramenog obruča.