Traumatska ozljeda leđne moždine može proizaći iz iznenadnog, traumatskog udarca u kralježnicu koji lomi, iščaši, prignječi ili komprimira jedan ili više kralježaka. Također može biti posljedica rane od vatrenog oružja ili noža koja prodire i reže leđnu moždinu. Bolesnici s ozljedama leđne moždine obično imaju trajne i često razorne neurološke deficite i invaliditet. Prognoza ovisi o opsegu ozljede leđne moždine i ozbiljnosti neurološke disfunkcije. Osobe sa traumatskim ozljedama leđne moždine zahtijevaju ne samo početnu medicinsku skrb i rehabilitaciju, već i stalni pristup okolini prilagođenoj invalidskim kolicima i odgovarajuću kućnu njegu, opremu, prijevoz, zapošljavanje i financijsku potporu. Patofiziologija traumatske ozljede leđne moždine uključuje sekvencijalni redoslijed događaja kategoriziranih u dvije faze. Primarna ozljeda nastaje kompresijom leđne moždine pritiskom koštanih fragmenata, krvnih produkata, mekog tkiva i/ili stranih predmeta. Sekundarne stanične promjene tijekom akutne faze ozljede, poput stanične disfunkcije i smrti, uzrokovane su permeabilizacijom stanica, pro-apoptotskom signalizacijom i ishemijskom ozljedom zbog uništenja mikrovaskularne opskrbe leđne moždine unutar nekoliko minuta od ozljede. Rehabilitacija nakon traumatske ozljede leđne moždine započinje čim je bolesnik medicinski stabilan nakon ozljede. Fizioterapija tijekom faze rehabilitacije fokusira se na ciljeve vezane uz motoričke zadatke kao što su hodanje, guranje invalidskih kolica, prenošenje i korištenje gornjih udova. Postavljanje ciljeva za osobu s traumatskom ozljedom leđne moždine je otežano jer se barem djelomično oslanja na predviđanja vjerojatnih ishoda od strane fizioterapeuta i bolesnika. Procjena bolesnika s traumatskom ozljedom leđne moždine važan je početni korak u postupku fizioterapije. Ovaj korak nije važan samo za postavljanje realnih ciljeva, već i za identificiranje ključnih problema.