Koncept raspoloženja se definira kao prodoran i trajan osjećajni ton koji pacijent osjtei iznutra, a utječe na gotovo sve aspekte ponašanja osobe u vanjskom svijetu. Opisuje se kao pozitivno ili negativno i jedna je od osnovnih komponenti u održavanju funkcionalnosti pojedinca. Poremećaji raspoloženja opisuju se kao poremećaji emocija koji uključuju bipolarni poremećaj, ciklotimiju, hipomaniju, veliki depresivni poremećaj, disruptivni poremećaj regulacije raspoloženja, perzistentni depresivni poremećaj i predmenstrualni disforični poremećaj. Prema DSM-5, poremećaji raspoloženja široko su kategorizirani kao bipolarni poremećaji i depresivni poremećaji. Na razvoj poremećaja raspoloženja utječu brojna zdravstvena stana i bolesti, određeni lijekovi i supstance, te genetski, hormonalni, psihosocijalni i neuroimunološki čimbenici. Procjena poremećaja raspoloženja zahtijeva sveobuhvatno i detaljno uzimanje anamneze i procjena stanja pacijenta, te detaljna obiteljska anamneza, s obzirom na genetske čimbenike razvoja poremećaja. Pravovremena dijagnoza i liječenje utječu na smanjenje morbiditeta i mortaliteta, a terapijski tretman ovisi o procjeni sigurnosti i razine funkcioniranja pacijenta. Terapijske metode uključuju farmakoterapiju, psihoterapiju, terapiju stimulacije mozga, te promjene u načinu i stilu života. Poteškoće u liječenju i prognoza ovise o duljini trajanja, vremenu postavljanja i točnosti dijagnoze. Zdravstvena skrb za pacijente s poremećajima raspoloženja je dugoročna, sveobuhvatna i kontinuirana, a kao takva ključna je komponenta za postizanje željene razine produktivnosti i funkcionalnosti pacijenta, te dobre kvalitete života. Intervencije medicinske sestre kod osoba s poremećajima raspoloženja usmjerene su na procjenu prisutnih problema sestrinske njege i sigurnosti, te edukaciju i pružanje podrške oboljelim osobama i članovima njihove obitelji. Postizanje kvalitetne i učinkovite zdravstvene skrbi zahtjeva stvaranje odnosa temeljenog na povjerenju i profesionalnosti, te poticanju pacijenta na donošenje odluka i suradnju tijekom cjelokupnog procesa skrbi. Depresija i bipolarni poremećaj raspoloženja, kao dvije široke kategorije mentalnih poremećaja zahtijevaju provođenje sveobuhvatne i cjelovite zdravstvene njege, te održavanje kontinuiteta na svim razinama skrbi, što ističe važnost komunikacije medicinskih sestara koje sudjeluju u zbrinjavanju pacijenata s poremećajima raspoloženja.