Down sindrom je genetski poremećaj s kojim se rodi jedno od 650 novorođene djece. Prvi opis napisao je liječnik Esquirol, a detaljniju kliničku sliku dao je John Langdon Down, po kojemu je ovaj sindrom dobio ime. Glavni uzrok Down sindroma je nerazdvajanje kromosoma. Ovaj sindrom pogađa sve rasne skupine, bez obzira na zdravlje, ekonomsku situaciju ili način života roditelja. Učestalost pojave Down sindroma raste s godinama majke. Postoje tri tipa Down sindroma: standardni, mozaički i translokacijski. Standardni tip ima 94% osoba s Down sindromom. Uzroci su višesložni i nisu potpuno istraženi. Mozaički tip je rijedak, samo 2-3% osoba ga ima. Translokacijski tip ima 3% djece s Down sindromom. Pouzdane pretrage kojima se dijagnoza postavlja sa 98-99% sigurnošću je amniocenteza i analiza materijala plodnog ovoja. Uloga fizioterapeuta u liječenju djece s Down sindromom je dobro procijeniti stanje djeteta i njegove mogućnosti koje su specifične za tu dob. Izrazito je bitna i dobra komunikacija s djetetom kao i s roditeljima/skrbnicima. U cijelom procesu najvažnija je rana intervencija. Od fizioterapijskih procesa koji su se tokom raznih istraživanja pokazali najučinkovitiji su Bobath terapija koja se temelji na neuroplastičnosti i Vojta terapija koja se temelji na refleksnoj lokomociji. Od ostalih terapija koje se koriste su Hallwick terapija, hipoterapija i mnoge druge. Pri radu s djecom s Down sindromom važno je uočiti potencijal za daljnji rast i razvoj kako motorički, tako i kognitivno te socijalno. Svjetski dan osoba s Downovim sindromom se obilježava 21. ožujka, kada ih podržavamo nošenjem rasparenih šarenih čarapa.