Downov sindrom (DS) je najčešći kromosomski poremećaj kod djece i pojavljuje se u otprilike 1 od 800 poroda na svjetskoj razini. Kod djece s DS prisutna je 3. kopija kromosoma 21 koja rezultira poremećajima i nepravilnostima u razvoju. Uzrok je i dalje nepoznat, ali sindrom se može dijagnostisticirati prenatalno i postnatalno. Uz početnu dijagnozu DS tu su također prisutni i specifični medicinski komorbiditeti i promjene u lokomotornom sustavu koji ometaju rast i razvoj i onemogućuju samostalno funkcioniranje. Njihov kognitivni i motorički razvoj je specifičan i prisutno je kašnjenje u razvoju u odnosu na djecu tipičnog razvoja. Djeca s DS imaju teškoće sa sniženim posturalnim tonusom, motoričkim planiranjem i istraživanjem. Kroz istraživanje okoline i interakciju s predmetima, djeca dobivaju razne podražaje i susreću se sa svakodnevnim situacijama koje im pomažu pri usvajanju i korištenju znanja. Djeca s DS imaju lošiju grubu motoriku i nedostatak motivacije te zbog toga manje istražuju okolinu. Posljedično, djeca s DS dobivaju manje informacije, teško se adaptiraju na svakodnevne situacije te imaju poteškoća u odabiru strategija kako bi došli do cilja što rezultira daljnjim kogntivnim i motoričim odstupanjima u razvoju. S obzirom na složenost habilitacije djece s DS, koristi se transdisciplinarni pristup u kojem se sagledavaju sve razvojne komponente kako bi se pružila što bolja procjena i intervencija. Fizioterapeut je posebno bitan dio tima u ranoj intervenciji. Tijekom fizioterapijske procjene se koriste testovi kao što su The Test of Infant Motor Performance, The Baylel Scales of Infant and Toddler Development, Gross Motor Function Measure, Alberta Infant Motor Scale i Beighton skala. Kako bi se smanjilo kašnjenje u razvoju iznimno je bitna kvalitetna rana intervencija u koju je potrebno uključiti i roditelje. Potrebno je naučiti roditelje kako da razumiju djetetove potrebe i funkcioniranje te načine na koje mogu poticati njegov razvoj u svakodnevnim situacijama. Neki od oblika intervencije koji se koriste u habilitaciji djece s DS su: Tummy Time, Bobath koncept, Vojta terapija, Hipoterapija, Halliwick koncept i hidroterapija te trening na traci za trčanje. Istraživanja su pokazala da ovi oblici intervencije pozitvno utječu na motoričke sposobnosti djeteta, smanjuju kašnjenje te rezultiraju boljim kognitivnim i motoričkim razvojem.