Abstract | Parkinsonova bolest je jedna od najčešćih neurodegenerativnih bolesti koju uzrokuje degeneracija dopaminergičnih neurona supstancije nigre. Prevalencija bolesti raste sa životnom dobi i iznosi oko 1% u populaciji starijih od 65 godina. Glavni klinički simptomi uključuju tremor pri mirovanju, rigor, bradikineziju i posturalnu nestabilnost. Tijek bolesti je lagano progresivan tijekom dužeg niza godina. Etiologija Parkinsonove bolesti do danas nije poznata. Svrha fizioterapijskog pregleda bolesnika je izrada fizioterapijskog plana intervencije s bolesnikom. Pregled treba biti usmjeren na procjenu stupnja funkcionalnog deficita bolesnika. Cilj fizioterapije je do maksimuma dovesti samostalno funkcioniranje oboljele osobe, a pojavu komplikacija svesti na minimum. Fizioterapijom se direktno utječe na hod, posturu, olakšavaju se transferi te poboljšava izvođenje aktivnosti svakodnevnog života, a vježbe koje se provode uključuju kombinacije facilitacije normalnog pokreta, posturalnih reakcija, održavanja ili povećanja opsega pokreta, poboljšanja koordinacije i balansa te relaksacije. Cilj rekreativnog vježbanja je unaprjeđenje zdravlja, socijalizacija, prevencija bolesti, ovladavanje stresom, edukacija, prihvaćanje zdravih navika, zadovoljstvo i mnogi drugi. Uključivanje oboljelih od Parkinsonove bolesti u rekreaciju važan je faktor socijalizacije. Osobama s Parkinsonovom bolesti preporuča se bavljenje aerobnim rekreativnim aktivnostima. Aerobne rekreativne aktivnosti mogu ne samo poboljšati rad kardiovaskularnog sustava već i ubrzati kretanje osoba s Parkinsonovom bolesti. Rekreativne aktivnosti djeluju na poboljšanje tjelesnog funkcioniranja, kvalitete života, snage mišića donjih ekstremiteta, hoda te balansa. Aktivnosti poput tai chija, plesa, autogenog treninga, nordijskog hodanja, treadmill treninga i terapijskog penjanja omogućavaju oboljelima suvremeniji i moderniji način dodatne terapije koja dovodi do bolje kvalitete života oboljelih od Parkinsonove bolesti. |