S obzirom na pojavnost, kronična bubrežna bolest postala je jednom od vodećih javno zdravstvenih problema. Definirana je kao kronično smanjenje bubrežne funkcije (glomerularne filtracije), progresivnog je tijeka, obično se prepozna u kasnijim stadijima te uzrokuje razne metaboličke i funkcionalne poremećaje cijelog organizma. Liječenje ovisi o stadiju kronične bolesti. Prvi i drugi stadij liječe se medikamentozno uz pridržavanje dijetetskih mjera, treći stadij zahtijeva intenzivniji nefrološki nadzor, dok je u krajnjim stadijima liječenja potrebno uvesti nadomjesno liječenje bubrežne funkcije. Hemodijaliza i peritonejska dijaliza jedni su od oblika nadomjesnog liječenja. Svaki od ovih postupaka liječenja ima za cilj odstraniti štetne produkte nastale radom organizma te višak vode i elektrolita. Indikacije za odabir metode liječenja nadomjesne funkcije ovise o dobi bolesnika, njegovom zdravstvenom stanju i mogućnostima samozbrinjavanja. Hemodijalizom se izvantjelesnim optokom krvi uz pomoć aparata odstranjuju štetne tvari u suvišku, dok peritonejska dijaliza koristi peritoneum kao filter pomoću kojega se uspostavlja ravnoteža tjelesnih tekućina i tvari u suvišku. Zdravstvena njega bolesnika liječenih dijalizom zahtijeva posjedovanje određenog znanja i vještina iz tog područja i kontinuiranu cjeloživotnu edukaciju medicinskih sestara/tehničara kako bi se pružila maksimalna kvaliteta zdravstvene njege. Neovisno o vrsti dijaliznog postupka, bolesnika je potrebno educirati o samom liječenju, mogućim komplikacijama te primjerenom zdravstvenom ponašanju kako bi liječenje bilo uspješno. Medicinska sestra/tehničar svojim primjerenim intervencijama direktno doprinose prilagodbi, uspješnijem liječenju i podizanju kvalitete života bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem.