Tehnike manualne terapije u davnoj su se povijesti koristile za liječenje različitih mišićnih i koštanih stanja te poremećaja kralježnice, a danas se koriste kod disfunkcije zglobova, disfunkcije kralježnice, limfadema, glavobolje, cistične fibroze, nakon imobilizacije, kod uklještenja živaca i drugih stanja, s brojnim ciljevima kao što su povećanje opsega pokreta zglobova i kvalitete pokreta, smanjenje boli, razvijanje stabilnost, poboljšanje funkcije, ili povećanje pokretljivosti živaca. Tehnike manualne terapije koriste se na zglobovima, a zglob je mjesto na kojemu se spajaju dvije ili više kosti. Zglob ramena je najpokretljiviji zglob u čovjekovom tijelu, a u ramenu se nalaze tri zgloba; glenohumeralni zglob, akromioklavikularni zglob i skapulotorakalni zglob. U ramenom obruču nalaze se dva zgloba; articulatio sternoclavicularis te articulatio acromioclavicularis. Na zglobove ramena i ramenog obruča duhi niz godina primjenjuju se, i to uspješno, različite tehnike manualne terapije i mobilizacije, o čemu postoje brojni dokazi. U ovome radu ističe se važnost prakse zasnovane na dokazima u fizioterapiji na primjeru tehnika mobilizacije zglobova ramena i ramenog obruča. Praksa zasnovana na dokazima imperativ je suvremene fizioterapije. Nijedan fizioterapeut ne bi trebao koristiti neprovjerene metode, već bi na temelju usporedbe rezultata provedenih kliničkih istraživanja u kojima je istražena djelotvornost i sigurnost nekog fizioterapeutskog postupka trebao odlučiti o primjerenom postupku za svakog pacijenta.