Prijelom ili fraktura kosti nastaje zbog prekida tijela kosti kao posljedica djelovanja izravne (direktna) ili ne izravne sile (indirektna) na nju. Prijelome dijelimo na mehaničke, patološke te na "stres frakture". Danas većina fraktura nastaje kao posljedica djelovanja raznih mehaničkih sila ,a glavni uzroci su automobilske nesreće, padovi sa visokih visina i ozljede na radu. Također zbog sve većega udjela starog stanovništva danas postoji sve više ljudi sa osteoporozom. Zbog toga sve više fraktura ima patološki uzrok nastanka, a među njima je najčešći prijelom proksimalnog vrata femura. Prijelomi se liječe konzervativno ili operativno. Veliku ulogu u liječenju prijeloma ima fizioterapeut koji prati pacijenta od posljeoperatvine rehabilitacije ili nakon stavljanja imobilizacije do kasne rehabilitacije koja je uvjet za povratak pacijenta u svakodnevni život. Prije provođenja fizioterapije važno je napraviti temeljnu procjenu pacijentovog funkcionalnog stanja te zajedno s njim postaviti kratkoročne i dugoročne ciljeve rehabilitacije. Procjena se provodi pomoću različitih mjerenja i testova. Važno je također što prije započeti sa fizioterapijskom intervencijom. Tijekom imobilizacije provode se statičke vježbe ozlijeđenog segmenta kako bi se prevenirala atrofija mišića te aktivni pokreti u slobodnim zglobovima koji nisu imobilizirani zbog sprječavanja kontraktura. Također provode se vježbe disanja i cirkulacije kako bi se spriječile komplikacija kao što su pneumonija i tromboza koje nastaju kod dugoga mirovanja. Nakon skidanja imobilizacije provode se vježbe jačanja muskulature na ozlijeđenom dijelu te različite fizikalne procedure (IF, magnetoterapija, krioterapija). Pomoću fizikalnih procedura postiže se smanjenje boli i edema što ima posredno djelovanje na bolesnikovo bolje izvođenja terapijskih vježbi i brži oporavak.