Fizioterapeut kao zdravstveni djelatnik ima ključnu ulogu u cjelokupnom procesu liječenja i vraćanja funkcionalnih sposobnosti i maksimalne pokretljivosti pacijenata. Fizioterapeuti moraju posjedovati određene radne sposobnosti i kompetencije radi lakšeg procesa procjenjivanja, planiranja te provođenja intervencija. Psihofizičko opterećenje djelatnika poput uvjeta rada, osposobljenost za obavljanje određenih poslova te motivacija, utječu na kvalitetu njegove radne sposobnosti. Radna sposobnost zdravstvenih djelatnika pod velikim je utjecajem vanjskih stresora te stresora na radnom mjestu uzrokovanih pandemijom COVID-19. Cilj rada bio je WAI (Work ability index) anketnim upitnikom analizirati učinak trenutno prisutne pandemije na radno funkcioniranje fizioterapeuta i njihovu sposobnost suočavanja s čimbenicima stresora pod utjecajem okoline. WAI upitnik je mjerni instrument čiji se rezultati koriste za procjenu indeksa radne sposobnosti djelatnika pomoću pitanja koja određuju korelaciju između zdravstvenog stanja djelatnika, zahtjeva posla i potrebnih resursa za kvalitetno ispunjavanje radnih ciljeva. Pretpostavlja se da će pod utjecajem stresora COVID-19 pandemije, rezultati ankete pokazati smanjenu radnu sposobnost djelatnika. Rezultati istraživanja uspoređivani su s odgovorima fizioterapeuta ispitivanih pomoću WAI upitnika prije početka COVID-19 pandemije, 2017. godine. U istraživanju je sudjelovalo 63 fizioterapeuta zaposlenih na Klinici za reumatske bolesti i rehabilitaciju, Kliničkom zavodu za rehabilitaciju i ortopedska pomagala te u Klinici za ortopediju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Rezultatima provedenog istraživanja dobiveni su slijedeći rezultati. Među fizioterapeutima broj žena prevladava skoro trostruko u odnosu na muškarce. Fizioterapeuti su mlađi i obrazovaniji u odnosu na sudionike istraživanja provedenog prije početka pandemije. Mlađi ispitanici opisuju svoj indeks radne sposobnosti boljim u odnosu na fizioterapeute starije životne dobi te s više radnog iskustva. Budući da je velik broj mladih ispitanika, očekivan je rezultat na pitanje o bračnom statusu gdje ih većina navodi da nisu udani odnosno oženjeni. Iznenađujući su odgovori fizioterapeuta koji su svoju radnu sposobnost prema kriterijima WAI, ocijenili vrlo dobrom. Ona je također puno bolja od indeksa radne sposobnosti djelatnika koji su bili ispitivani 2017. godine. Fizioterapeuti sa višim stupnjem obrazovanja bolje ocjenjuju svoj indeks radne sposobnosti u odnosu na kolege sa završenim nižim stupnjem obrazovanja. Uz to, obzirom na radno mjesto provođenja fizikalne terapije, ove godine je u JIL-u zaposleno čak 3,7% fizioterapeuta više nego prije početka pandemijske bolesti. Na navedenom radnom mjestu je njihova zastupljenost još uvijek najniža, dok je najviše fizioterapeuta zaposleno u poliklinici. Teorijski dio rada opisuje načine suočavanja sa stresom i prevencije nastanka sindroma sagorijevanja koji je glavni čimbenik smanjenja radne sposobnosti u zdravstvenom sustavu. Fizioterapeuti imaju mogućnost pravovremeno reagirati na čimbenike razvoja stresa u svojoj radnoj okolini radi poboljšanja osobne radne sposobnosti. Optimizam djelatnika i privođenje COVID-19 pandemije kraju, mogu biti samo poticajni čimbenici u razvoju ohrabrujuće okoline i odsutnosti stresa.